Prijava
  1.    

    Liga bez briga

    Najnize fudbalske grane, sa kojih nema kud nize da se spadne.
    Spadnu jedino sudiji gace, ako su fudbaleri bas preterali sa alkoholisanjem u poluvremenu.

    U nedostatku igraca,
    najcesce usled alko delirijum tremensa, uskoce i navijaci kao izmena,
    ponekad cak i pomocne sudije.

  2.    

    Liga bez briga

    Društvance sastavljeno isključivo od tatinih sinova i maminih kćerki.

  3.    

    Liga bez briga

    liga iz koje nema ispadanja. Ako si prvi, plasiraš se u veći rang po sistemu:
    "Uđeš, izađeš i gotovo", a ako si poslednji boli te patka jer dalje nema. Takmičarski duh je zanemarljiv, jer je glavni povod za održavanje utakmice nadmetanje igrača u ispijanju piva nakon tekme u najbližoj prodavnici.
    Odziv publike je u rangu prosečne utakmice Prve lige, jer seljake nešto boli kara da rade, pa im lakše da gledaju tekmu i o njoj da pričaju narednih 7 dana. Takođe učestalo je i jurenje sudijske trojke, raznoraznim alatkama, zbog "nesportskog" suđenja ...

    Selo u okolini Obrenovca. Ja mali, došao na raspust. Lokalni klinci u stilu huligana se spremaju za tekmu. Pođem i ja sa njima na "stadion" lokalnog kluba, kad tamo naravno penzioneri zauzeli mesta u hladovini za hoklice, seoske "face" u bembarama iz 83-e blokirale put. Svi cirkaju pivo, grickaju suncokret.
    Uđe na teren domaća ekipa.
    Uđe i gostujuća. Svi i dalje sede, kuliraju.
    Haos nastaje kad su istrčale sudije.
    JAO.
    Da ne nabrajam psovke, banovaće mi ovi iz uprave defku.
    Ljudi još nisu počeli da se zagrevaju ovi im prete. Videli ljudi dobiće batine, svirali 3 penala, ali pajseri opet izgubili.
    Ko je kriv? Sudije!
    Naravno sudije dobili po nosu, dokačili su lokalci i gostujuće igrače. Ja šta ću pobego kući.
    Lepo je jedan čiča to opravdao ispred prodavnice uz Jelenka : " Sve vam je to deco sport".