Prijava
  1.    

    Ljudi opsednuti automobilima

    Za ove ljude automobil je mnogo više od prevoznog sredstva, to je ljubav, to je strast, to je njihov smisao života, kao mali imali su samo jednu vrstu igračaka, a to su automobilčići, maštali su o tome da postanu automehaničari ili autoelektričari a dosta njih to i postane, svrha punoletstva za njih je samo ta da dobiju vozačku dozvolu. Prvi automobil im je obično jugo, on posle nekog vremena postane Megazord, sa škodinim motorom, kožnim sedištima nekog mercedesa iz 80-ih, bude oblepljen raznoraznim nalepnicama, zatamnjena su mu stakla, spušten je do zemlje, a zadnja sedišta su često izbačena kako bi bilo dovoljno mesta za tursku plinsku bocu i bazuku made in PRC, taj auto samo po obliku ostane jugo. Za te ljude miris benzina i paljenja guma je najlepši mogući miris, kao za žene Šanel, zvuk motora ih uzbuđuje, a na turiranje svršavaju. Njihov auto je za njih hram, u njemu je zabranjeno da se jede, jebe, pije, puši, i o tom automobilu više vode računa nego o sebi. Oni prate reli, jer formula 1 je za pičke, mada i nju prate, a znaju karakteristike svakog automobila napamet. Zbog njihove nezainteresovanosti drugim stvarima sa njima se može pričati samo o automobilima, pa zbog toga i svaku temu gledaju da okrenu u priču o tome.

    -Kako je ugazio ovaj Real neke pacere sinoć, Ronaldo dao 3 komada, koji je to car, ali uzima i kintu, 275000 evrića nedeljno mu je plata
    -I on ima tolike pare a kupio Lambordžini, a šta će mu, to je auto za pozere, eh, pa ja bih kupio bre bembaru, ili mečku neku, pa bi joj onda...
    -Znam, znam, ali ima on i dobru ribu, kakva je ono pička
    -Udarano je to sine, ko zna koji joj je on po redu vlasnik, mada stvarno je dobra, kako bih je ja dovuko na kanal da joj pročistim dizne, ko što sam onoj mazdi pre neki dan...
    -Da, da, ej zove me Žiko pre neko veče...
    -Onaj Žiko što ima Opel Vektru?
    -Jeste, on
    -Dobar mu je ono autić, samo mora da ga čuva…
    -Jeste, i slušaj dalje, zove me da izađemo u onu novu diskoteku, ali ja nisam mogao da idem
    -A, pa bio sam ja, da znaš samo pored kakvog sam se gran čirokija parkirao, bruka, a zatamnjena mu stakla…
    -Ej, izvini brate, žurim nešto, ajd ćao.