
Osoba za koju se obezbeđuje mesto u vrh stola i to ne zato što ga ostali poštuju nego da ne bi, eventualno, zbog svojih gabarita i impresivne težine od 170 kg žive vage poobarao sav escajg i ljude oko sebe.
E ljudino, ajd ti ovamo sedi... Da ti niko ne smeta.
Prvo što se izgovori za nekog ko je umro, bez obzira na njegove stvarne ljudske kvalitete.
- Znaš li ko je umro?
- Ko?
- Onaj što je napravio sirotište i vrtić od svojih sredstava.
- Aaa, dobar je čovjek bio, ljudina!
- Znaš li koga su ubili?
- Koga?
- Onog vođu kriminalne grupe.
- Aaa, dobar je čovjek bio, ljudina!
- Znaš li ko je umro?
- Ko?
- Sadam Husein.
- Aaa, dobar je čovjek bio, ljudina!
Kaže se za onoga koji ti pozajmi pedeset evra.
- Si vid'o? Ma, rek'o sam ti da je ljudina.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.