
Jezero u Škotskoj poznato po stidljivom i nenametljivom do nevidljivosti čudovištu. Samo stranci-glupaci ga ne mogu videti, dok domaćinima odavno jede iz ruke hranu za zlatne ribice i zaliva im bašte bljujući jezersku vodu.
Sličan turistički atraktivan obrazac bajkovitosti bi mogao da se primenjuje i kod nas tipa - 'prespavajte u čistom hotelu prepunom duhova ljubaznog osoblja' ili 'jedite božansku ambroziju rimskih careva a da ne dobijete proliv ili bar mučninu'.
Пљувачка коју су способни да произведу само најспособнији, најувежбанији, најталентованији, назив добила по непрестаној стрепњи, или ако сте самоуверенији и психички снажнији, ишчекивању да искочи легендарно чудовиште из истоименог шкотског језера.
По површини и запремини достојна статуса омање баре, по жилавости слична Аралском језеру.
Чак и у летњим месецима, оваква врста пљувачке не пресушује сатима, истовремено гадећи најнегадљивије, сламајући несаломиве.
-Јебем ти, Милоше, мор'о си на сред терена да пљунеш, и то Лох Нес, ниси мог'о нормалну.
-Да, брате, сад треба да се клизамо док водимо лопту.
:15 минута касније:
-Јебем ти уста непресушна, цркох од жеђи а ова твоја још блеји на терену!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.