Afrodizijak snažniji od blanširanog testisa kavkaskog bivola, jebozovni suglasnik koji samo što nije postao ć, ali se nadomak cilja zaustavio i ostao da pohotno lebdi dražeći čula, poput iskonskog signala koji pračoveka poziva na pećinske orgije.
Ona je samo svoja Vlatka (24), tajnica iz Zagreba ili emancipirana Lea (31), ravnateljica obiteljske tvrtke iz Varaždina, obučena u strukirani bordo komplet koji prati zavodljive linije, odsečnih pokreta, odlučnog zvonkog alta i laserskog pogleda koji seče olovni zid. Ona zapoveda muškarcima, ona ih osuđuje i unižava, ona prosvjeduje i nanovo kritizira. Dapače.
Ali, kada izgovori to flafičasto "č", što mazi ko dečje ćebence prenoćilo u Lenor ultra-softu sa mirisom rtanjske petunije, trenutno se šalje signal alter-mozgu da je vreme da izdominiraš. Da zariješ svoje koplje u tu toplu slabu tačku što potanja pod dodirom poput površine friškog kroasana sa džemom od jagoda i pokažeš da je kod tebe sve tvrdo, pa i suglasnici.
Ne razmišljaš o istoriji, ti nisi ni partizan ni četnik, ti si jebač-ratnik, građanin sveta, poslat sa misijom da potčiniš i prokažeš, da ošišaš tu njenu latinicu i žigošeš joj pamćenje svojim prodorom po sredini terena. Jer, gde je tanko, tu se kida, a gde je meko, tu se bode.
-Jooj, brate, kako me pali kad kaže ono "Ovdje sam, dećko". Joj!
- Batice, si ti normalan, pa to je Barbi u crtanom!?
- Pa? Sinkroniziran je, ako me razumeš. Čuj kako ga tanji, mmm. 'Aj me ostavi malo samog, može?
