Prijava
  1.    

    Milutin Metoda

    Brzo i pragmatično odrađivanje nečega, bez obzira na moguće negativne posledice ili smetnje u izvršenju. Ime dobila po kralju Stefanu Urošu II Milutinu Nemanjići (u narodu poznatom kao, jelte, kralj Milutin), koji je bio prvi zastupnik ove metode, podigavši četrdeset crkava od Dalmacije do Jerusalima, trsivši pet žena, pustivši muda toliko da je jedini u Evropi pobedio tatarsku hordu kana Nogaja, oslepevši sina koji se kurčio da mu uzme tron. Verovatno veći baja i od cara Dušana.

    (Zamak Nemanjića u Nerodimlju, Leta Gospodnjeg cuie (iliti po današnjem računanju 1315))
    Gospodar Boleslav ulazi na kapiju.
    Boleslav: Di ga je Milutin?
    Čuvar: Eno ga gore, opet je upao u neki trip da gradi manastir.
    Boleslav ulazi u svečanu salu.
    Milutin: ... i tako ti kažem, oću da mi sagradiš brod crkve od slonovače i zlata, a baci i malo rubina, nemoj da štediš da ne prođeš ko majstor Đurđije na tavče.
    Arhitekta: Razumem ja gospodaru, ali ne možemo ovde da turimo slonovaču, ima padne crkva sa stene pravo u more.
    Milutin: Onda raznesi stenu.
    Arhitekta: Ali gospodaru, ta stena ima četres iljada stopa, kako da je raznesem?
    Milutin: Otkud ja znam, ti si taj arkitekta ili kako se već sad to moderno kaže, ti bi to trebao da znaš, koj smo te kurac slali kod Jonisa u Smirnu, da viriš mladim Grkinjama pod suknje i piješ vino, pizda li ti materina? E de si Boleslave, kućo, nema te 100 godina, nešto si mi oslabio, šta je, nema više divljači kod tebe dole u Makedoniji, a?
    Boleslav: Ma nešto slabo ove godine, moram da se zadovoljim običnim prasećim i ponekim fazanom, nego nisam zato došao...
    Milutin: OOOOJ HREEELJLJAAAAAAAA!
    Hrelja: Izvolite, Vaše Veličanstvo.
    Milutin: Slušaj 'vako. Ima d'odeš gore do Raške, i vikneš vojvodi Momčilu da nalovi četres iljada srndaća i tries iljada jelena za mog druga Boleslava. On će verovatno da se nećka, u fazonu "nemam toliko", ali da mu kažeš da će da mu u suprotnom dođe Milutin, pa ima da najebe gore nego onomad kad mu je tašta sručila istopljeno zlato na noge kad ju je nazvao debelom Mađaricom. Jasno?
    Hrelja: Jasno, Vaše Veličanstvo.
    Milutin: E vidiš Boleslave, nešto sam naumio da sagradim još jedno 20 crkava, pa da pređem polako da gradim zidove, reče mi Nebojša kad je bio dole u Carigradu da su došli neki što jedu kerove, kako ono reče da se zovu....Šinezi, Minezi, neki takav zonfić, pa da su oni bili nekad davno u tripu da se pregrade on Mongola, te su izgradili zid duž cele granice, te sam ja mislio kad mi osvojimo Carigrad, Rim i Jerusalim, biće nam dosta, onda ćemo da se i mi ogradimo, al' da bude po jedan zlatni toranj na svakih 200 stopa.
    Boleslav: Da ne bude malo mnogo to, a?
    Milutin: Ma dobro, može i na 210 stopa.
    Ulazi čelnik Joakim.
    Joakim: Presvetli gospodaru, hteo sam da ti javim da se vaši sinovi Stefan i Konstantin opet takmiče ko će da poseče više vizantijskih vojskovođa, iako ste im vi to izričito zabranili.
    Milutin: I ko vodi?
    Joakim: ...Pa ja mislim Stefan, bar je vodio trinaest razlike, sad je negde prošlo poluvreme.
    Milutin: Ma pusti ih, nek se igraju deca. Nego ja imam jedan zadatak za tebe.
    Joakim: Recite, kralju.
    Milutin: Juče sam primetio da mi je Džeki nešto nervozan, izgleda da ga onaj Josif nije hranio dovoljno, pa sam ga preventivno obesio za noge na Zvečansku tvrđavu. Elem, pošto izgleda da magacin nema dovoljno hrane, moraćemo opet da idemo po zalihe.
    Joakim: Je l' opet Tatare, gospodaru?
    Milutin: Njih ćemo, mada mi je onaj prethodni kontingent izgledao kao neukusan za Džekija. Ako opet ne budu valjali, preći ćemo na Mađare, reko mi veterinar da oni imaju više proteina. Imaš tri dana da mi dovedeš jedno 200-300 Tatara, ali dobre da mi izabereš.
    Joakim: Bojim se da nećemo stići da ih izaberemo baš za tri dana...
    Milutin: Dva dana.
    Joakim: Ali...
    Milutin: Dan i po i idete sa drvenim sabljama.
    Joakim: Razumem, gospodaru.
    Milutin: I nemoj više da me nerviraš, ima da prođeš kao Vujica vojvoda sledeći put.
    Joakim: A kako je on prošao, gospodaru?
    Boleslav: Jesi primetio kako ćopa na levu nogu?
    Joakim: Da
    Boleslav: E pa to mu je iz detinjstva, kad je mazno dijamantski kliker Milutinu.
    Milutin: Dobar je čovek, ali dijamantski kliker je dijamantski kliker.
    Joakim odlazi.
    Milutin: Nego, što si ti beše Boleslave uopšte dolazio?
    Boleslav: Pa danas vam je svadba, kralju?
    Milutin: Svadba!?
    Boleslav: Pa da, jel se sećate da vas je mađarski kralj molio onomad kad ste ga uvatili za gušu da ga ne udavite u Tisi, već vam je dao onu svoju sestru za ženu.
    Milutin: Au, pa ja se toga ne sećam. Moram da batalim medovinu, izgleda da mi je neko stalno truje, valjda su zato danas umrli ona trojica što sve probaju pre mene, a i ja osećam neku gorušicu ceo dan.
    Boleslav: Biće da je tako, nego šta ćemo za ovu svadbu.
    Milutin: A jel bar neka pička?
    Boleslav: Pa nije da nije, kažu da ga je pola mađarskih grofova bacalo svakog dana misleći na nju u poljskim veceima.
    Milutin: Pa dobro, poslužiće koji dan.