Prijava
  1.    

    Obraćanje odsutnima

    Posebna vrsta monologa neke osobe od strane autoriteta: roditelja, nastavnika u školama, profesora na fakultetima, šefova, načelnika ... Monolog je inspirisan prvim, a ujedno i najsnažnijim naletom nervoze, ljutnje ili besa zbog nečeg što je učinjeno ili nije učinjeno od strane odsutnih osoba. Slušaoci su po pravilu nedužni prisutni koji mogu da biraju poziciju: mudrog ćutljivca, nemača pojma, cinkaroša, lažljivca ili razuveritelja pobesnelog govornika. Za šta god da se odluče, njihova glavna uloga je receptor besa prilikom transfera sa pobesnelog, i iz cele zbrke izlaze osećajući se kao glavni krivci za sve.

    Par učenika razbili prozor i pobegli iz škole:

    razredna prisutnima i nedužnima: „Ma, ovo više nema smisla, vi ste načisto pobesneli, vi ste mi najgora generacija koju sam ikad imala! Potpuno ste razmaženi i raspušteni! Jel se tako poašte i kod svoje kuće!? Al nećemo više tako! Tišina! Pismeni!“

    - Alo, bre, nismo mi razbili prozor!
    _______________________________________________________________________
    Majka vrišti na drugo nedužno prisutno dete:

    „Onaj tvoj brat se totalno izbezobrazio! Kako on sme meni da zatvara vrata pred nosem, da tako izrevoltirano izleti napolje, da ne kaže kuda će, a ja da se sekiram! I u školi je popustio. Vraća se kući kad svane. E pa nema više! Dosta sam ja igrala kako vi svirate, od sutra nema izlazaka i manje para za džeparac.“

    - Alo, bre, ja sedim kod kuće i učim!
    ________________________________________________________________________
    Profesor na predavanju u amfiteatru sa 10 studenata:

    „Na šta ovo liči? Kakvo nepoštovanje predavača! Vama su predavanja obavezna, na ispitu se pita i ono što nema u knjizi. A vi se posle žalite što dobijate loše ocene. Kad ćete se već jednom uozbiljiti!? Odrasli ste ljudi, počnite da se ponašate odgovorno!“

    - Alo, bre, mi smo došli na predavanje!

  2.    

    obraćanje odsutnima

    Obraćanje poslanika u Skupštini Srbije ostalim poslanicima.