Prijava
  1.    

    Odužiti

    U prošla vremena, dok su muškarci išli u vojsku umesto da žvalave za ženom koja je pregorela u solarijumu, a dok su žene više razbijale jaja o tanjir nego o dupe, čovek koji je završio vojsku govorio je da je "odužio dug državi i narodu". S obzirom na današnji način života, ovaj izraz se može smatrati istorizmom.

    (Beograd, maj 1914)
    Dušan: Govore ljudi da će biti rata s ovim Švabama.
    Jovan: Usta im se osušila.
    Dušan: Što?
    Jovan: Šta će mi rat koji kurac, već sam u ratu s Turcima izgubio ovo oko, a s Bugarima zaradio reumu, još mi samo ovi fale.
    Dušan: Nemoj tako, ipak je čast boriti se za otadžbinu.
    Jovan: Kakvu otadžbinu, kakve pičke materine, borimo se za one majmune na vlasti, mi za ovog Petra da može da jaše poljima kao kakav oslobodilac i da ga slikaju onim fotoparatima, kako se već zovu, a ovi prečani ratuju za onog njiovog Franju, da bi mogao da govori po svetu kako je on neki zaštitnik Evrope i civilizacije. Pljunem im ja i na oslobađanje i na zaštitu.
    Dušan: Aman čoveče, nemoj tako, greota je!
    Jovan: Jedi govna i ti i greota, ja samo želim da odužim, pa da se terate u kurac i ti i Pero i Vranjo i Srbija i Evropa, hoću da odem na porodično imanje nazad, da živim život normalna čoveka, da mi se srce ne kida svaki put kada gledam Zoricu kako me plačući prati. Sloboda za države, sloboda za narode, sloboda za vere, samo slobode za čoveka nema.