To je jedan mit po kome klima uređaj ne treba podešavati na temperaturu koja je više od 5 stepeni niža od vanjske (poneko kaže i 10 stepeni). To je čista glupost iz više razloga.
Prije svega klima uređaj nije prekidač koji automatski snižava temperaturu na isprogramiranu, već rashladni uređaj kome treba dosta vremena da postigne željenu temperaturu. Tako da, ako namjestimo klimu na 18 stepeni, a u sobi je 30 stepeni (a napolju recimo 35), temperatura neće automatski pasti na 18 već će se lagano spuštati, i 18 stepeni vjerovatno neće ni dostići, već će se zaustaviti na prijatnih 23-24.
Druga stvar, da bi hlađenje uopšte bilo efikasno, vazduh koji izlazi iz klime mora biti znatno hladniji od onog u sobi. Ako bismo poštovali to pravilo, pri vanjskoj temperaturi od 37, klimu bi morali namjestiti na 32 stepena! A to je gotovo sigurno više od trenutne sobne temperature. Tada bi nas klima samo još više grijala!
I sam princip rada klima predviđa da se za programirane temperature preko 30 stepeni ni ne pokreće sistem za hlađenje, već onaj za grijanje.
Ono što bi zaista trebalo uraditi sa klimom pri vrućinama je sledeće:
1. Namjestiti klimu na najnižu moguću temperaturu da što prije rashladi stan.
2. Kad u stanu postane podnošljivo, povisiti temperaturu na klimi na neku razumnu vrijednost, npr. 25-26 stepeni. Ako je napolju baš enormna vrućina (40 stepeni) onda možemo povisiti temperaturu i do 28-29. Ali i to tek nakon što je stan rashlađen, što se najbrže postiže hlađenjem na najnižoj temperaturi (mada nije preporučljivo tada sjediti direktno ispod klime)
