Prijava
  1.    

    Olivera Marković

    Opaka tašta. To je majka svog mezimčeta, svoje jedinice, koju si ti odvojio od njene kašike i skroz je upropastio. I tu priču je spremna da vrti 5 puta dnevno, kao pokvarena gramofonska ploča.

    - E moja ćerko, gde je tebi glava bila kad si našla ovoga. Jesam li ti lepo govorila da se udaš za sina onog vlasnika mesare, on je sada automehaničar u Beču, lupa dobre pare, može da prehranjuje petoro dece. A ti ništa ne bi radila, podizala bi mu decu, ma uživancija, još bi videla sveta... A pogledaj ovog tvog prosvetnog radnika. Gledaj! Imao danas tri časa i dig'o noge na stočić, hoće da jede pa da spava. E moj pedagože, e moja kulturo... Sa svojom bednom platom ne može ni sebe da izdržava, kamoli tebe. U moje vreme zete takve prostake i hoštaplere su...

    - Ženo, kaži gospođi Marković da se vrati u 2013-u i da skine mleko sa ringle, pokipelo je.