46 hromozoma koji se nalaze u tijelu čovjeka izgrađuju ga u jedinstvenom i neponovljivom obliku. U obliku koji svaki čovjek treba da predstavlja, nadopunjuje i izgrađuje do sebi zacrtanog cilja.
Ti nisi kao drugi, u tebi ima nešto.
No međutim, inferiorne pičke, oni koji u društvu služe jedino kao fizičke pojave koje privlači sila gravitacije, traže način da se u tom društvu istaknu, da pokažu da vrijede. Da izvojevaju pičku. Traže put, probavaju na sve načine, i na kraju pronalaze zaobilaznicu.
Ti nisi kao drugi, u tebi ima nešto.
Ta zaobilaznica se zove naglašavanje vlastitih sposobnosti i mogućnosti koje niko ne može da primjeti. Zašto neko ne može da ih primjeti? Zato što su nevidljive. Zato što ne postoje. Zato što ih vidi samo taj koji ih naglašava.
Ti nisi kao drugi, u tebi ima nešto.
Pribjegavanje ovoj jadnoj zaobilaznici sa sobom nosi štošta dobro. Na primjer, svi ti hvalospjevi na svoj račun ustvari predstavljaju suprotnost karakteristika koje čine onoga koji ih sebi upućuje.
Ti nisi kao drugi, u tebi ima nešto.
Šest mjeseci je prošlo od moje poslednje posjete stricu, onom mlađem. Starijeg posjećujem svake nedelje. Odem na groblje, zapalim svijeću i ostavim cigaru koja gori pored njegovog groba. Malo je odmaknem, da mu dim ne grize oči.
Mlađi stric, don Vito Korleone moje porodice. Tako bar on misli. Misli da drži sve konce u svojim rukama. Caka je u tome što ispod tih konaca gori vatra koju on ne vidi. Konci su odavno popucali, ali on ih onako raskomadane i dalje čvrsto drži i ne prepušta ih nikome.
-Ooo, pa gdje si ti sinovac? Ko nas zavadi majka mu stara?
-Niko striko, nemam vremena od faksa.
-Stisni taj faks, ali stisni malo i žene hehe.
-Ma imam djevojku, Stašu, upoznao si je na slavi.
-To je taj gen nas Tenorovića! Magnet u krvi, prosto ih privlačimo sebi. Jesam li ti pričao ja kako sam osamdesetih po Splitu...-
-Jesi, jesi.
-Dođem dole, one sve padaju ko pokošene, pogotovo misice Splita. Ali eto, ja oženim Vanu. Trebala mi je žena koja će da mi dizati djecu dok ja radim, žena koja će prema meni gajiti poštovanje!
-A ne upitah te, gdje je strina? Navikao sam da bude tu za računarom kad dođem, ili da igra jamb na balkonu.
-Otišla je do prodavnice, doće uskoro.
-Aha. A Simona i Jelena? Jesu li u sobi?
-Da da, uče. Ispiti krenuli, pa povazdan bdiju nad knjigom.
-Odo da ih pozdravim. Žurim, obaveze zovu.Potapša me po leđima, i okrenu se na stranu da gleda neku indijsku seriju. Nasuo sam sebi vode, destilovane, i eto me pred vratima sobe mojih nerođenih sestara.
-A jesi mamurna brate dragi, hoćeš da ti odem kupiti kiselu, jogurt, bilo šta?
-Tiše idiote, čuće te tata.
-Varaš se, serija mu odvlači svu pažnju, jedva da je i mene primjetio. Nego, došao sam samo da te pozdravim, žurim na neke konsultacije. Aj javi se za kafu ovih dana, i pozdravi Jelenu.
-Važi, prozvaću te.Nema kašike za obuvanje cipela, pa mi se jadni palac napati ko Isus. Ispao sam dobar čovjek danas, učinio sam dobro djelo - posjetio sam porodicu. Karmo, očekujem da me ispoštuješ, kao strina koju gledam kroz mali prozor pekare kako kleči pred Krkušom, razvozačem hljeba, prvim komšijom mog strica i potencijalnim momkom moje sestre Jelene.
