Prijava
  1.    

    Ošišani svedoci

    Ne, nisu to ćeloglavi likovi obučeni u toge, pa da propagiraju neko budističko viđenje stanja stvari. Ne, daleko od toga. Ošišani svedoci mogu biti svi oni kojima je "ošišana" logika i time prekinuta veza za centrom za rezonovanje. Ošišani svedoci su svi oni koji su skupo platili sunovrat i devoluciju (anti evoluciju) svog bića i svoga duha, a da toga nisu ni bili svesni. No, to su uradili sa takvim osmehom, da biste se od tog prizora uplašili. Dođavola, i Džoker bi se uplašio.

    Mladi naraštaji, koji u uslovima kanibalističko-sadističke tranzicije odrastaju u zemlji između istoka i zapada, nakljukani svakavim medijskim bućkurišem sklepanim od loših kopija "Step" sokova, "Marisol i "Velikog brata", očajnički traže nešto što će im poslužiti kao zvezda vodilja i time ih izvući na obalu iz mora tuge, jada, čemera, socijalnih mreža i lošeg polu-petinga.

    Ono što vizuelnim receptorima prime na sasvim drugačiji način rezonuju. Ono što je crno postane belo; ono što je plavo sada je crno. Ne okrene se svet za 180°, kao ni oni sami, ali kada nešto kvrcne, tada je krcnulo za vjek vjekova (ako ne i duže), pa ti posle lupaj glavu kako da im pomogneš.

    Prosto se, za divno čudo, morate "diviti" svemu tome - tom "daru" da ono što je očigledno neko toliko zakukulji i zamumulji, da od onog što jeste napravi nešto što ne bi moglo biti ni posle hiljadu nadogradnji.

    Mamica i tatica vode svog sinčića i ćerkicu da vide veliki grad, prestonicu svoje zemlje. Slikaju se u nekom parkiću, ispred velikog spomenika.

    Tatica slika svog sinčića prvenca i svoju malu princezicu. Mamica im daje "savete" kako da se nameste. Sinčić je momčić tek zašao u tinejdžerske godine, nosi "Slipknot" majicu, pušta tršavu kosicu i kontrira kevi - pravi buntovnik. Ćerkica je obučena u rozikastu 'aljinicu, ima vezan repić skoro pa na vr' glave i šiškice na čelu.

    Ćale sprema svog digitalca, sin se mlati, namešta, levom rukom hvata za desnu ruku svoju sestricu, a desnom ponosno, kao da je Solunski front prešao, zighajluje tako da bi i Hitler pustio suzicu.

    Mamica pizdi. Vrišti njegovo ime, dere se koliko god može da deluje kao da je stroga, al' da ne pokaže da su oni neki seljaci, već gospoda ljudi, preti svom sinu, pokušavajući da mu da do znanja je to što je uradio jedno skaredno delo i da će mu se najebati svega (finim rečima naravno) ako to ikada ponovi.

    Sinčić se kezi kao kreten. Njemu je to verovatno zabavno. Iziritirao je mamicu. Sada će imati o čemu da piše na svom FB profilu, kako je on indivdua kojoj se uskraćuju prava slobodnog izražavanja i tako dalje. Popljuvaće i "Pink" i "B92" pride, jer je to negde počitao. Možda će se ošišati na ćelavo, jer je tako kul.

    Tatica ne govori ništa, samo gleda. Da, na ženi je da vaspitava dete. Možda je i papučić, ko to zna. Možda sprema plan da spremi jednu dobru šibu za ovu svoju bruku od sina. Dobro je pa ima svoju princezicu, koja će da ispravi sve što ova nesreća, ova baraba od njenog brata tokom života zasere.

    I niko od matoraca da ode kod sina i da mu zavali toliku jaku šamarčinu od koje će se okrenuti desetak puta oko svoje ose i od koje će imati crvenilo koje će trajati par nedelja. Da mu skine taj idiotski kez sa lica, jer je ono što je uradio sramota za sebe, sramota za svoju porodicu, kao i za svoju državu.

    Svi oni su, počevši od sina (koji je verovatno gledao "Šišanje"), preko mamice (koja je vaspitavala decu zahvaljujući savetima iz ženskih časopisa), pa do oca (koji je skrhan poslom padao u fotelju da gleda fudbal mesto da pomazi dečicu), ošišani svedoci, na ovaj ili onaj način. Prosek im vadi jedino jedino ćerkica koja je mala, ali, ako se sad već ne napravi rez, ni njoj ne gine stapanje u sivu masu kojoj pripada i njena porodica.