Prijava
  1.    

    Otvoreno pismo Gojku Andrijaševiću

    Dragi Gojko,

    pišem tebi, jer stvarno više ne znam kome drugome da se obratim. Dara je prevršila meru u tvojoj branši, zato se najpre molim te probudi dok ovo čitaš.

    Znam da si ti old school, što će reći da je stepen smorenosti kojom komentarišeš utakmicu veći i od onog kojim je svojevremeno zračio i Zvonko Mihajlovski. Zapravo toliko smoran da se ja smaram dok kucam ovo, no dobro, valjda ću izdržati do kraja. Enivej, zapazio sam te za vreme SP 1998, kad sam tek počeo da radim. Mislim, bilo je teško ne zapaziti nekog iole normalnog posle Milojka. Zapalo ti je da komentarišeš finale, i to si jako dobro odradio, onako baš šeretski, ("Bliži se kraj utakmice, ustao je i predsednik Francuske, Žak Širak").
    Narednih godina, generalno mi se to dopadalo: onako, 96,8% si usresređen na tekmu, 3% ćutiš kad nemaš pametno šta da kažeš, a sa 0,2% dodaš neki šmek. Smatrao sam te najboljim komentatorom na RTS-u. Profesionalno sam ti oprostio i povremena navijanja za Zvezdu, pa čak sam prešao i preko onog "Neee!" koje si izgovorio kada je "Bajern" pobedio u poslednjim minutima na "Marakani" 2007.
    A onda ti ode. I to se odmah zapazilo. Mi koji smo te nasledili, nemamo pojma kako se to radi, pa moramo da pričamo o narko-kartelima koji će odseći falus nekom nju-ejdž Andresu Eskobaru ako im ne prođe tiket. Šta nekog gledaoca zabole tutankamon za to!
    Mislim, nije da on ne može da prebaci na "Sport Klub", ali brate, realno, lakše mu je da gleda RTS kada mi je na početku tjunera, nego da mota do "SK" koji je na 56. mestu. A i realno, jebali te Englezi: da li će Fulam igrati u Evropi me zabole koliko i za to da li u prodavnici nota imaju prvi klavirski koncert Sezara Franka.

    Svašta sam čuo o tebi. I da si se kockao. I da si posle nešto muljao sa kreditnim karticama i čekovima da otplatiš dugove. I da su te hapsili zbog toga. Ali ako edukuješ nas tvoje kolege sa bivše ti kuće, biću ti zahvalan do kraja života.

    Sluga tvoj pokorni,
    A.S.