Ovdje više ništa neću da diram

U rijetkim situacijama je umjetnik toliko zadovoljan svojim djelom da smatra da bi bilo kakav dalji rad samo uneredio i obesplemlenio. Nisam prisustvovao, pa ne mogu odgovorno da tvrdim, ali uvjeren sam da su takav osjećaj imali u svom stvaranju veličine kakve su Mikelanđelo, Da Vinči, Šper, Mocart, Salijeri ( He killed Moe Zart)... Ono čemu sam prisustvovao, i to baš danas, jeste kategorično i odlučno izgovaranje upravo ove rečenice od strane mog frizera.
Kažem ja njemu negdje na početku stvaranja ove umjetnine na mojoj glavi '' Sa strane malo kraće'' , on samo klimne glavom i umirujućim glasom osobe koja zna šta radi kaže '' Samo polako, sve će doći na red. '' Mene to stvarno umiri. Popričasmo malo o utakmici reprezentacije i dođosmo do zajedničkog zaključka da nijesmo nimalo zadovoljni i da ako mislimo dalje to mora bolje. Nije me sramota da priznam, ali bilo je tu sramotnih riječi. Ali ovo je internet, a tu valjda ne smiju takve riječi da se pišu. Makar su mi iz kuće tako pričali.Poslije nekoliko poteza tim oštrim ukrštenim kistom po čupavom tamnom platnu, gledam one šiške, i to ne u ogledalu, jer mi padaju u oči, pa ogledalo i ne vidim. Sjetim se tada majkinih riječi prije svakog odlaska kod frizera u tim nekim danima kada mi je prije odlazaka kod frizera govorila kakvu frizuru želim:
'' I makni šiške skroz.'' . Te riječi sam upravo tako i ponovio. Sada sam svoj čovjek! Nema potrebe da mi iko govori šta da kažem, već sve znam napamet. Mada to tako inače i ide. Odgovorio mi je istim samopouzdanjem i klimanjem glave kao dvije pjesme ranije. To su standardne pjesme u frizerskim salonima, fino isjeckane, čuje se da je radio mašinica podmazana. Nastavio je da sjecka i zalizuje još neko vrijeme.
''Ovdje više ništa neću da diram! '' . On bi zadovoljan svojim radom. Ja bijah zadovoljan svojom frizurom. I dalje sam zapravo. Evo dlake ostavljam po jastuku dok ovo pišem.
Naći će se neki koji će izgovoriti i ukazati da frizeraj nije umjetnost, da je zanat. Ali koliko znam bio je i moleraj zanat, pa onaj gore koga prvog pomenuh od svog krečenja plafona ostade upamćen. A one frizere u starinskim frizerajima, sa ogledalima koja su se već prilično slila na dno, u kojima se okupljaju starci koji se od mladosti tu šišaju, pa uz radio, rakiju, pivo, Point ili Lovćen sjede na drvenim klupama u dimu i u sjećanju niko ne pamti. Ostaje samo kosa. A negdje sam pročitao da raste nekoliko dana i poslije smrti. Ali tada, ko te šiša, je li? A odraz se sliva i sliva na dno.
PS: Konsultovao sam se sa pravilima i vidim da je reklamiranje frizerskih salona izričito zabranjeno: '' U definicijama se ne smiju reklamirati kozmetički, frizerski i svi drugi saloni.'' Čudno pravilo koje me i košta. Pare koje mi je moj frizer dao za uspješnu definiciju koja bi mu poslužila kao dobra reklama za mlađu, internet populaciju moram mu vratiti. Prokletstvo.