... Angelu među angelima...
Nezaobilazna pesma iz osamdesetih godina uz koju se već na prve zvuke polako razbijao inventar, sekle vene, lomile stolice po kafanama i veseljima.
Eee, kakva je to narodna muzika bila... Ne kažem da nije bilo još pesama iz ovog doba koje su bile čak i bolje od nje. Al' ova... ova je imala dušu...
Onakvi stihovi kako opisuje da čuva njena pisma i spomenare, kako živi život bez života... onaj deo kad vidi nju sa sinom kroz grad... i to sve bez patetike... pa, kako da ne pukne srce, krvtijebem!
Ko nije zaplakao uz ovo taj nije nikad ni voleo.
Tad se bre i cenila ljubav, a ne kao ovo sad. Sve nešto pornografsko, te kecaj me na terasu, trsi me u škodu, zabodi me na Kopu...
I posle se nešto čudimo za današnju mladež.
More, što bi rek'o moj ćale: Sve bih ja to u kukuruz pa na sunce da kopaju, i to bez šešira!
... u hladnom i snežnom centru gradu, u toploj sobi, pokraj kamina, Marija sluša muziku i dopisuje se sa Gagijem koji je kod ortaka, cevči vinjak i smara o bivšoj...
MSG: Eee, heloooo... uprawo mislim natebe
pogodila me pesma ;)
gde si se izgubio ti mawi swatki medo :)MSG: Bio sam u dimenziji X. Izvini, nisam imao vremena...
MSG: Ti na mene zaboravljaš. ja sam uwek tu negde blizu...
... nakon četrdesetak sekundi...
MSG: Widim dami neodgovaraš ali mislim da bežiš od nas... ja nisam plašljiwa
nadam se da te nesmaram :(... nije prošlo ni dva minuta...
MSG: baš si mi interesantan ♥
... trideset sekundi, garant...
MSG: izwini slučajno izdilitowah neku poruku, si bio ti?
... amaaaaaaaaaaan više...
MSG: widimo se sutra? :)
MSG: Ae
... dve nanosekunde...
MSG: JUPIIIIIIIIIII :):):):):):):)
MSG: Pepsi lolo