Prijava
  1.    

    Patnja

    Kažu da patnja oplemeni dušu,
    Bilo bi lepo da je tako, ali nije jer da je tačno u Srbiji bi živeli samo plemeniti ljudi.

    Patnja - Doći ću kod tebe da te malo oplemenim.
    Ja - More sikter od mene.

  2.    

    patnja

    Patnja je kad kupis pljesku i koka kolu,sednes da jedes,a cigance te gleda!!

  3.    

    patnja

    kad postavim definiciju i ne mogu da stavim +

  4.    

    patnja

    ujed za srce oštrim šiljastim zubima koji izaziva neprolaznu fantomsk bol. rane nevidljive medicini, ali toliko stvarne i grouće da se čini da ceo svet nestaje u jednom treptaju oka. jutro odiše krvavim tragovima prošle noći, ali stope se gube toliko nestvarno da se čini da nije ni bilo tu, da je bol poslednica hipohondričnog napada ludila. i strah, jeza pomešani kao voda i zejtin. poljuljane emocije koje plutaju po svesti nemoćne da se oslobode osećaja da su nečim izazvane, ali tog nečega nema.. kao da ga nikada nije ni bilo. ujed za dušu, tek ostaju iskidane rane koje se ne vide, ali ih oseća onaj ko ih na svojoj duši nosi. i svi misle da je bol u očima bezrazložna, da je tuga ničim izazvana, apatija da je više hornočno stanje ličnosti nego osećanje stvarno poput mesa na kostima...

  5.    

    patnja

    U američkim filmovima se ovako opisuje:

    Scena kreće sa poda gde vidimo izgužvane odevne predmete,kesice od čokoladica,čipsa,...kamera se diže do stola a tu su uglavnom
    prazni kartoni od pica,flašice koka-kole,razne pobacane činije svega i svačega,polu pojedene čokolade su vrlo bitan momenat!Zatim napokon ugledamo glavnu likušu :) na trosedu,u totalnom bedaku pokrivena ćebetom preko leđa kako jede šlag ili sladoled.U pozadini jaki zvukovi sa TVa...I onda ulazi neka stara ortakinja,daje savete i kreće se u akciju !

  6.    

    patnja

    Stanje kad ti se duša rastavlja od tela.Osećaš je kao fizički bol a ustvari psiha svoje radi

  7.    

    Patnja

    Kad ti posle 100 godina čekanja, naiđe krcat autobus, ti naravno kasniš, pa moraš da uđeš jer za taksi naravno nemaš, napolju je 40, a unutra 1000 stepeni jer naravno ne radi klima, pritom osoba do tebe u domaćinskoj potkošulji se drži za gornju šipku i dlakavim pazuhom ti je skoro u faci, a vonja kao tvor, dok se druga znojava osoba pribila uz tebe kao da želi stiskavac, a treća- deda koji urla na mobilan, inače vrlo blizu tvog uva, jer ne čuje dobro osobu sa druge strane veze... I tako do zadnje!

    Nažalost, svakodnevno patimo u autobusima GSP-a.