Prijava
  1.    

    Pecanje na Rasini

    Savremena borilačka veština i tehnika preživljavanja. Osim velike verovatnoće da ćete ugaziti u nešto što je krava tog istog jutra žvakala (u narodu poznato kao nagazno-razmazna mina) i još veće verovatnoće da ćete po ulasku u vodu biti iznenađeni telom neke domaće životinje u fazi polu-raspada izazov se povećava boravkom u istoj i spoznajom činjenice da selo uzvodno svoje septičke jame prazni baš u taj vodotok.
    Kao posebnu pogodnost nedeljom neki lovci imaju običaj da zasole atmosferu zalutavši do obale i zamenivši vas i vašeg kolegu za divlje veprove koje su poodavno ustrelili stručni kadrovi političara.
    U neretkim situacijama pojavi se lovočuvar zbog koga dobijate brzinu pume i oči jastreba (sa ciljem pravovremenog uočavanja istog).
    Samim tim svaka riba koju donesete kući, ma koje veličine, može se smatrati kapitalcem.

    Rano jutro, nedelja. Dva pecaroša upravo zabacuju udice i pronalaze kamenje dovoljno pljosnato i oblo za sedenje. U tom trenutku počinje rijaliti šou :
    Pecaroš 1: "Slobodane, eve ga jedan krupan, drž'!"
    Pecaroš 2 (ulazeći u vodu): "Mirno, mirno, nemo' da ti se otkači!"
    (u tom trenutku čuje se vodokotlić u kući 50 metara uzvodno)
    Pecaroš 1: "Slobodane, vraćaj se na obalu, Žida bio u ve-ce!"
    Pecaroš 2: "Kukuuu!"
    (dva sata kasnije, nakon prirodne dekontaminacije vodotoka, dok po površini pliva nedefinisana biomasa u raspadu)
    Pecaroš 2: "Žiko, eve ga drma, ulazi i vadi!"
    Pecaroš 1 (saplićući se o ostatke Fiće, smedervca i trulog šporeta na dnu reke): "Kukuuu!"