Nebitan lik, anonimus. Lopov, prevarant, ljubazan gospodin, diler, narkoman, fudbalski sudija, prosjak, đilkoš, prijatelj... Toliko ljudi ovaploćeno u jednoj osobi. Poređenje sa Perom Perićem, večito marginalizovanim čovekom radničke klase, je siguran znak da si dogurao do najniže socijalne lestvice, kada te na ulici ni onaj što deli flajere ne zarezuje ni pet posto.
- Slušaj sine, mene moraš da slušaš, nisam ti ja tamo neki Pera Perić pa da mi ni orah ne udeliš. Ako sam ti rekao da ne može, ne može brate, šta se zajebavamo sad!
.
- Pa što joj ne priđeš, šta se drkaš?
- Slušaj brate, da se ne lažemo, daleko sam ispod njene lige. Verovatno mi ni ime ne zna i misli da sam tamo neki Pera Perić, tako da, spusti loptu kad sam ja svoju odavno stavio u špajz.
sin marka markovica, unuk petra petrovica, i otac janka jankovica
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.