Prijava
  1.    

    Peršun i celer

    Braća bluz, prohujalo bez ičega, dva drugara, dobra, stara, pristojni nejebači, neprimetni zatvarači za tegle, tri za dinar, prišaptavači, utišivači, štipaljke izgrebane izbledele šerpa plave boje bez jednog kraka mada feder se drži, još navoj života oće, živa duša još da štipne za vetrovitih dana, vugneš tim zapinjačem vrata još zime šesetpete dole, dole, tiše, tiše, u podrumu dečki spavaju kao sivi hrčki koje niko ne vidi osim oka žutog, maslačkovog, samoće, gumeni dio na vrhu pritiskača postojan, ćutljiv, ddr njemačka a radi li poso, radi, il ne radi, svejedno, niko to ne ceni.

    Tandem sredine ili neprepoznatog kvaliteta, ko će to znati,
    nikada nećemo znati vredelo li je nešto u zoranu i goranu i milanu koji je dolazio četvrtkom na hrastovom stablu da donese večernje novosti da stavi pod dupe gledajući večiti duel Sušica - Arsenal i da gricne životuljak umotan u smotuljak još jednog dana svetiljke već gore.

    Zdravi jesu i dobri i sve al ne vrijedi deco moja takva smo zemlja uništiše ovaj narod svako se sad vata za korijander, đumbir, kurkumu sa onim frizurama ćubastim pederskim i bradurinama a ti peršune nosi karirane košulje preširoke i ti celere farmerke koje nisu plitke: rod devedestreća, rumuni donosili u vršac, a prolazi život i bele rade, cvetaju lepi čoveci i zumbuli al u tu baštu nema cvet koji se Gvozden zove.

    Reko mi čovek, on to zna, on je znalac, on to zna u pičku materinu zna, on sve zna, reko mi, kaže, višnja ti stoput zdravija od aronije i onog drugog, kako beše, brusnice al kurac, to je samo bijedna višnja, nije in, nije novo, nije istok promoviso, jebeni sok od višnje domaći što ostane svake godine i uvati vr a stari se dere: niko ovaj sok ne pije samo ja, ni kruške ne jedete, samo ja, ni poljski klozet ne koristite, samo ja, zašto ne pijete ovaj sok nego oćete kupovni nektar djeco moja, ćeri moje anđelije, zato što ćale imaš loš marketing, mirišeš na merima sapun i brion, gajiš titov veles u bašti, računaš kad se pale jeftine tufne na loncu, i sanjaš pihtije, kasno pališ ko i tvoja kola, i nisi čuo za Belog, e to je višnja, to si ti, zastareli preganjač u upitnom motoru, višak od tehnološkog viška pa ono na dnu ostalo sa večite dve godine do penzije ahilovo-kornjačinog paradoksa a traži se novo nešto, razumeš? Ne razumeš, ko te jebe, upiši kurs kod Istoka, nije kasno, ko želi taj i može, budi kopirajter sa mašinskim mozgom, guraj kvadrat gigine glave u trouglastu rupicu liberalnog kapitalizma, budi osijedeli pripravnik kod Nataše PR manegera probuđenog seksualnog nagona pa kanalisanog u jebanje keve svima nižim od nje, samo treba volje i kez belih zuba i dobra organizacija. I protestanska radna etika

    Ima nade za peršun i celer, ima, samo ako odrade ribrending, već su se malo izvukli može se reći, dva tri teksta u blic ženi, lisi, leni i reklama na pornhubu pored vuka jeremisa i opala, ješće švaba i naš celer, peršunom će kapiju da kiti kad se Grunvilda bude udavala za kompatibilnog rumenoga prasca njemačkoga Ahmeta.