Učestao prizor ispred noćnih klubova. Najčešće imaju 13-15 godina. Kada se kreću, odaju utisak pilota kamikaze, samo što ne krenu u obrušavanje. Ni Jukio Seki im nije ravan (inače, ovaj baja je prvi potopio brod sa svojim avionom, ni manje ni više nego nosač aviona, doduše eskortni, al' ipak nosač). Hod im je, koliko smiješan, toliko i žalostan, jer držati balans na nogama pijan nije nimalo lagano, a kamoli kada se nalazite na 15 centimetara visokim štiklama. Blebeću i smiju se kao navijene. A tek prelazak preko neravnina! A pa to se ni Feliks Baumgartner ne bi usudio uraditi sa onakvom obućom. Kad jednom sjednu, nema ustajanja. Neće sebi da priznaju da su pijane (ko prizna, pola mu se prašta, jebiga), nego sebi utuve u glavu da mogu da hodaju. To ne završi dobro, u dobrom slučaju, sjeban zglob, u lošem, češanje betona nosem i licem.
Svratite ispred klubova u svakom gradu i gradiću petkom i subotom, tamo negdje od 12 pa do negdje 2-pola 3.
