Prijava
  1.    

    Planine

    Preferirana lokacija za opštenarodni beg u slučaju da se desi neko opako sranje. Pod takvim sranjem se obično podrazumeva neka prirodna katastrofa (poplava, na primer) ili nailazak neke nadrkane sile pod oružjem i sa ne baš prijateljskim namerama. Verovatno se računa da ni tako nešto neće da nas traži po nekoj vukojebini gde i divokoze lome noge ili da bar pokušamo da budemo iznad svega toga. Bukvalno.

    Srbija, u doba pokosovskog ciklusa
    - Kmete, dolaze Turci ovamo. Činiće zulume.
    - Brzo, oformite zbeg i bež'te u planine! Što pre, samo najpotrebnije ponesite. I oružje. Časne starine i nejač prvo. Lakše malo, nisam ni ja više mlad, ubrajam se u starce!
    - More, goni se, kmete, tebe bar sigurno neće da siluju!
    - More, da ne rizikujemo...
    ........................................
    Srbija, četrdesetih godina prošlog veka
    - Ijao, idu Nemci! I to oni sa velikim ogrlicama oko guše. Namrštili se, vode džukele, imaju ono čudo što baca vatru...
    - Uh, krv ti jebem! Brzo, živela majka Bežanija! U planine, hitno!
    - More, tamo već gužva, oni što bi se sa Švabama bili već su tamo. Možda zato i Hansovi nadrkani, skoro im pobili neke ljude tu blizu. Ne znam samo da l' oni bradati ili oni sa petokrakom.
    - Nemamo gde, a pola vas nek' ture kokarde, druga polovina petokrake, za svaki slučaj. 'Bem li ga na koje ćemo prvo da naletimo, pa da budemo spremni, da nas bar naši sve ne pobiju.
    ........................................
    Srbija, današnje vreme
    - Šta je ovo? Zgrada ministarstva prazna, nigde žive duše, ništa ne mož' da se obavi i završi...
    - Pobegli u planine.
    - Opa, počelo, a? Zagustilo im, hehehe.
    - Ne baš. Otišli na Kopaonik da se skijaju, neki i na Alpe ili Aspen...