Ubedljivo najteži posao koji može da zadesi đaka ili studenta kojeg budi alarm na telefonu. Mučni trenutci koji traju čitavu večnost do poslednjeg stiska tastera za potvrdu.
01:34
Mmmmm, daj da podesim ovo sokoćalo da ne zaboravim posle...
Jooj, koji je dan sutra? A da, utorak... Kad treba da ustanem? Pola sedam..? Ne ne, petnaest do sedam, bolje... Mmmm, sad je pola dva, ustajem u sedam, znači spavaćuuu...sedam i po sati... NEEE! Pet i po bre! Čekaj bre, sad jeee...01:34...znači ako legnem za deset minuta, odgledam malo TV1000, to je već dva... Petneast do sedam manje dva je....%()$//#))%$#...mmm...četiri sata i četrdesetpet minuta! E do jaja! ...ma zvoniš ti meni u sedam i gotovo! 07:00. Click.