Prijava
  1.    

    Ponašanje srpskog gastosa u rodnoj grudi shodno zemlji u koju je emigrirao, vol. 1

    Na početku, disklejmer: svi gastosi uglavnom imaju neke zajedničke osobine. Prvo, tu je trćenje. Klinci dobijaju po sto evra za čokoladu, stariji koješta što su naručili od preko grane, i tako to obično ide...
    Drugo, paradoksalno, gotovo je svima zajedničko da pričaju kako tamo gde su otišli ništa ne valja, kako je u Srbiji bolje i kako nikada nikome ne bi preporučili da krenu njihovim stopama, jer je njih sama muka naterala (dobro, muka te je naterala, a onda za potrebe toga što ćeš u Srbiju dolaziti maksimalno jednom godišnje podižeš sebi soliter u dvorištu).
    No, ono što ih međusobno razlikuje je zemlja u koju su zapalili, jer ubrzo će novo okruženje početi da ih preoblikuje.

    U prvom od dva nastavka, pozabavićemo se Jevropom.

    1. Nemačka, Austrija i Švajcarska
    Kada pomisliš na osnovne osobine srpskog gastosa, to je upravo ono kako se ponašaju Srbi (a bogami i drugi Balkanci) u "Menhen, Frankfurt, Vijenu ili Cirih". A valjda je to i logično, jer prema nekim podacima, u popularnoj "Švabiji/Švicarsku" nas ima preko milion. Radi, dakle, tamo na onim šljakama koje Švabo ne bi prihvatio sve i da crkne od gladi. Ali je Švabo voljan da plati `iljade ojra nekom tamo Balkancu koji dolazi iz pizde materine da mu otpušava kanalizaciju, menja pelene za odrasle, čisti ulicu i slično. Dva meseca kasnije, stiže najnoviji "Audi", kupuje se ceo plac u Grockoj, zida vila veća od Belog dvora i- naravno- postavljaju lavići na ogradu.

    2. Francuska
    Nema nas u Francuskoj ni izbliza koliko kod Švabe, no oni koji su već zapalili kod (nekadašnje) braće imaju i te kako distinktivne osobine. Naime, ako si otišao kod sujetnog i (neskriveno) šovinistički nastrojenog Francuza, to nisi učinio primarno da napuniš džep, već tražiš, jelte, duhovni napredak. Gastos iz Pariza uglavnom neće kupiti plac, niti graditi kič-vilu. Umesto toga, on će ostati u Beogradu/Novom Sadu/iole većem gradu, kupiće stan u potkrovlju (tačnije tavan), preurediti ga, dizajnirati u veoma avangardnom stilu, pozvati najužu rodbinu kad je renoviranje gotovo, otvoriće skupo francusko vino, poslužiti kroasane, sir, još poneku đakoniju, i to je to. Što bi on komunicirao sa komšijama seljacima, kad je on, jelte, stalni stanovnik jedne duhovno uzdignute zemlje.
    Na TV-u ima samo tri programa, "Arte", "Mezzo" i "Fashion". Ako je već kojim slučajem sa sela, bože moj, neće više imati šljivik, već vinograd.

    3. Italija, Grčka i Španija
    Similis simili gaudet. U suštini, oni koji su otišli kod mediteranske braće su se najmanje izmenili po ponašanju.
    Kod Žabara nas ima otprilike koliko i kod Francuza. U Italiju se ide iz istih razloga kao kod Francuza- dakle primarno radi duhovnog uzdizanja, pa tek onda materijalni razlozi dolaze na udar- s tim što je prednost u tome što su nam Italijani po mentalitetu znatno bliži. Za razliku od zatvorenih Francuza, Italijani će prvi u kafani požuriti da spajaju stolove, časte pivom, pozovu ljude koje su tek upoznali na žurku.
    Slično važi i za Grke (i Kiprane), kod kojih se neretko ide u bračnu emigraciju. Ono što je interesantno je da Grci generalno ne vole da daju svoje kćerke za strance, ali za Srbe taj veto kao da ne važi.
    U Španiji nas zaista nema mnogo, no ona malobrojna iskustva govore da Špance zovu "zapadnim Srbima", što je valjda samo po sebi dovoljno.
    Elem, kad navrate iz ovih zemalja, kao što rekoh, izuzev boje tena, promene je teško uočiti. Vratiće se u stan/kuću iz koje su i pošli, izlaći na piće sa društvom sa kojim su izlazili, ako su već bili u Italiji, lepše će se oblačiti, neće imati mnogo više para nego što su inače imali, i to je to.

    4. Velika Britanija
    "Šta, ja iz Srbije... A, da... Jeste, zaboravio sam!". Otprilike, ova rečenica sumira kako se Srbin ponaša dok čisti prozore oblakodera "Šard" u Londonu. Ako bi prstom moglo da se uperi na zemlju koja je proteklih decenija imala žešću antisrpsku kampanju od samog Holivuda, izbor svakako pada na Engleze. Par desetina hiljada Srba na ostrvu ćute što više mogu o svom poreklu i nastoje da se što više asimiluju sa lokalnim stanovništvom, ma koliko im to Englezi svojim sve rigoroznijim migracionim zakonima ograničavali.
    Kad dođu, pak, u rodnu zemlju, vidno sprovode neke reforme u svom načinu života. Neće graditi novu kuću, umesto toga, kupiće neku staru, sa dvorištem. Instaliraće gasni šporet i mikrotalasnu pećnicu u kuhinji, jer, jelte, za čaj i tople sendviče više nije ni potrebno. Ostalo ionako može da se naruči. Travu će savršeno pokositi, ako treba, naručiće i novu, posadiće jedno drvo jabuke, napraviti ružičnjak pokraj ograde i šta hoćeš više.

    5. Ostatak Evrope
    Za ostale zemlje na našem milom kontinentu nema posebnih pravila o ponašanju dijaspore, jer uglavnom je reč o kombinaciji prethodnih varijanti, a ni nema nas nešto mnogo, sa izuzetkom Skandinavije.
    "Skandinavac" i "Holanđanin" će se ponašati kao neka kombinacija "Engleza" i "Nemca", verovatno će graditi vile sa lavićima, ali možda će se odlučiti i za nešto skromniju varijantu, jer svakako manje vole da viču od sebi od onog što čisti kolektor kod Švabe. "Belgijanac" im je najsličniji, s tim što će ponekad voleti malo da digne nos kao "Francuz". Ostali se uglavnom sasvim utapaju u opšte karakteristike.