Prijava
  1.    

    Poneko te se seti

    Eto, vidiš, nisi totalni propalitet. Ima neka osoba negde tamo koja te se seti i misli da si kul tako nolajferski blesav. Nekome nisi nelord. Ako si uspeo da nađeš takvu osobu, pa još ako je i suprotnog pola, mada ne mora, jebiga, nije ni loše imati vernog burazera, možeš komotno da se utešiš da si na nekoj vrsti konja. Mislim konja koji ti neće doneti para ili uspeha, ali eto, donese ti nekog vernog ortaka, možda i životnog sapatnika, ko zna. Eto tako.

    -Joooj, koliko sam te psovala pre tri dana. Otišla ona u Novi Sad, a da mi se ne javi. Bar da sam znala da si tu negde organizovala bih se da te vidim na dvajes minuta.
    -Jao, izvini...
    -Ma, šta izvini... Ne znam ni šta sam se nervirala, ionako se ne javljaš pola godine sem kad te ja prva pozovem, jedva te nahvatam nekako, ali tad sam stvarno bila popizdela. Suta da dođeš kod mene pod moranje, jasno? Svi hoće da te vide, a ti tako ze zabarikadiraš i ništa.
    -Eeee, Jovana, šta sam ja uradila dimam tako kul ortakinju kao tebe?
    -Ne znam ni ja, kokoško jedna. I sutra da sam te videla, svi te čekamo!
    ______________________________________________________________________
    - Hahaha, kako se osećate pobeđeni, o moćni Megatrone? šutira ga Astrotrejn, gubimo se odavde.
    -Nemoj me ostaviti, Saundvejv.
    -Kako zapovedate, Megatrone.
    ______________________________________________________________________
    -Zaboga, ko bi to mogao biti tako kasno, gospodine Holms? Da nije neki vaš prijatelj?
    -Ne verujem, Vi ste mi jedini.