Poprdulje su debele žene, koje prde za vrijeme ručavanja. Najvole kiseli kupus, naročito sarmu, a hagra jedu kao predjelo. Poprdulje ne vole spremati jelo, a najveći ćejf im je da se drugima uvale u kuhinju i zaviruju u lonce. Domaćice ih izbjegavaju, domaćini preziru.
Mali broj poprdulja se uspijeva udati, a kada se to i desi za kratko vrijeme ostanu udove, jer jadni izabranici naprosto okopnu od smrada njihovih gasova.
Dok su curice poprduljama tepaju "poprduljice", u djevojačkim danima zovu ih "poprduške", a u poodmaklim danima svoga života one postaju prave pravcate nesnosne "poprduljčetine"
"Bjež' te djeco, bjež te ljudi, eto poprdulje!"
"Bjež' i ti ćaća, ni ti nisi željan njene bulje!"
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.