Prijava
  1.    

    Portir, čistačica i domar

    Sveto trojstvo javnih preduzeća. Vjerovatno jedini ljudi koji zapravo i opravdaju svoju platu, zato je i najmanja. Oni sve znaju, u sve se razumiju, a nerijetko su najbolje osobe u preduzeću. Oni su raja. U stranim ambasadama to su špijuni. Na bilo kakvoj proslavi preduzeća, pravi ljudi za uhvatiti se u kolo ili se napiti sa njima.

    O čistačici je sve manje više rečeno u kultnom filmu „Majstori, majstori“.
    Što se portira i domara tiče, oni su kao Velja i Mrka, nerijetko se svađaju oko čistačice, ali kad treba popiti, zapjevati, sve razmirice padaju u vodu.

    Došao sam u 6 na posao, našao Miću, otišli smo u kotlovnicu da smirimo po koju mlaku ljutu prije kave. Smirili po 3 komada. I na kavu. Poslije kave i uz kavu još po 3 i dobro nam , taman da cirkulacija proradi.

    Pili smo kavu do 9. Malo razmjenjivali informacije, ko je čiju sekretaricu, gdje, kad, ko je kome napravio patku. Tračali smo i mladog računovođu, udarila mu žena embargo na alkohol, otkad je na radničkim igrama pišao za šankom i jurio izvršnog zbog kašnjenja topolog obroka, htio da ga zguzi, i opet ga žena sjebe . Fakultetlija, šta ćeš, bezmud obični.

    Dođu nam na portirnicu i pripravnici, na časove seksualnog vaspitanja.
    Ama, ta djeca su seksualno opterećena , eno onaj jedan neki dan za čistačicu povika da je nekav milv, milf, koji kurac već, veli to matorka, da bi je rado opalio. Ja 'nako kontam:“ E moj mali, za staru kosu stari brus ide, da joj navuče žicu. Uostalom, vidiš da joj guzica sitni biber melje, satrala bi te k'o fap žabu.“ Opet , onoga drugog interesuje kako onaj glavni sa svojih 130 kila trese onu svoju čarobnicu, kad je duplo manja od njega.“Joj sine, ti si građevinski inžinjer, a nemaš veze sa fizikom, jeb'la te nedlja tako glupa, pa poluga boktejebo!“ – „Ne kontam, Milorade kakva poluga?“—„Vidi mali on kad nju pritisne onolikim stomakom, pupak na pupak, njoj pička odmah iskoči brdu, more jebeti lakše nego ti“!

    Reklo bi se da će dan da teče standardno dok nisam otišao na bankomat da dignem nešto para. Jebem ti sunce, umalo me nije srčka strefila. Na računu samo petnestina plate, a polovina mjeseca. Jeb'o ga sunce krvavo i bankomat i ko ga izmisli i karticu, kad je ja ponesem pa p'jan vadim pare,u onom neznanju, pare samo cure, rekao bi – nemere ih nestati. Vratio sam se na portirnicu, potegao rakije iz litra, kad me Mićina mrka faca u korijenu sasjekla, a on ignorišući prošao pored mene sa metlicom i smetljarom.

    -Mićo(ulazi s vana), šta je reći, ko zavadi, kuda ćeš sa smetljarom i metlicom?
    - Daj lopatu za snijeg i brezovu metlu, nalij vrele vode, neko nam se osro ispred preduzeća, govno ima deset kila, smrzlo ne mo'š mu pera odbiti. IZLAZI NAPOLJE ŠTA ME GLEDAŠ!
    Kad sam vidio govno prenerazio sam se. Ne mogu vjerovati da ono može iz ljudske guzice ispasti.

    Pijačni je dan. Ljudi pun kurac, pletu po gradu k'o mravi. Žene zvrndaju. Djeca u školu, djeca iz škole, prolazi i komšinica koju sam jurio. Ja savio glavu od sramote, pravim se da ne znam nikog. Dok vrelom vodom polivam govno da se otkravi, smijem se simbolici događaja, dal' od muke ili komedije nije ni bitno. Otkravljeno govno ima najgori smrad koji se može naći u prirodi. Dabogda ga munja pogodila, prva koja sinula ozgo, i kad se zna ovako posrati. Konačno smo gotovi.

    Mića zove serkretaricu generalnog...

    -Reci direktoru da smo završili „ono“, ja i Žare.
    - Koje? Trebate mi reći, da znam prenijeti.
    - Treba tebi 30 centi, rekao sam ti, nemoj nervirati, ako mi dođe žuta silovaću te. Zdravo.

    3 je sata valja se i kući polako...