Prijava
  1.    

    Poslaću tvojim roditeljima čestitku

    Zdrav razum, moglo bi se reći.
    Jedinka koju odlikuje specifičnost novokomponovanog sindroma. Ime još nismo nadenuli, ali kako to obično biva, 'prvo skoči pa reci hop'. A tek onda mogu da skupljaju tvoj mozaik s pločnika. Bolje tako, poštedi nas, a i sebe.

    Bravo imbecilu, nemam reči zaista. Tvoj ćale mora da je ponosan. A još je hteo na pod, al' jebiga, kasno... Sada sigurno svaki dan odaje zahvalnost, što si nam se, eto, ti rodio, a mogao si ostati zalepljen za tepih, tužan, bled i zaboravljen od sviju.

    - ŠKK?!!
    - E baksteru, otkud ti?!
    - Šta radite to?!
    - A misliš ovo što ga čupam za kosu? To ti je stara metoda Hari Krišne za lečenje krajnika. Prvo mantramo jeno sat, sat ipo, posle toga popušimo jedan drugom, po mogućnosti ladan, i završimo sovim. I da! Umalo da zaboravim, moramo pojesti obojica po tri brabonjka. Budeš ko nov! Milan tarot rek'o! Čovek baš ume sljudima. Moraš da probaš!
    - Neka, neka, preskočiću, nego ouvaj, ti još koristiš onaj nulašestri broj?
    - Da bre, imam ga otkako znam za sebe!
    - A otkako ne znaš?
    - Molim?
    - Ništa, ništa, khm khm, grlo.
    - Što pitaš?
    - Zvaću te da vidim kako je na psihijatriji, možda te eventualno posetim, donesem neko voće i gusti sok, red je majku mu!