Inače jedna od dve najveće svrhe deteta (pored odlaska u prodavnicu) jeste i da ide kod komšije po stvari koje naprasno zatrebaju. Nekad zafali bušilica, ponekad gedora ključ, a katkad kolica ili grablje. Dete ni krivo ni dužno mora unapred naučiti uvodni monolog koji treba u jednom dahu da izdeklamuje pred nervoznim komšijom i donese traženi predmet kući što pre.
tata: Jesi doneo cvikcangle od komšije Pere?
dete: Jesam, evo.
tata: Pa to su vangle, cvikcangle sam rekao a ne vangle! Šta si mu ti rekao tamo?
dete: Rekao sam ovako: “Čika Pero, tata me poslao po cangledangle, da mu date a on vraća sutra čim obavi posao.”
tata: Ček bre, šta je ovo u vangli, ulošci?? Kod kog Pere si ti bio jebote miš?
dete: Bio sam kod čika Pere što mu kuća iza Jovine letine.
tata: Mi sa njim ne govorimo...
dete: Rekao je čika Pera da ti dam te uloške, kaže da ti verovatno trebaju jer si ispao žena u vezi neke njive. A tata šta su to ulošci, i zašta se koriste?
tata: Koriste se sine da ti jebem mater. Ne možeš jedna klešta da doneseš jebem te nesposobnog, ko da nisi moj!
dete: Otrčava u kuću plačući.
žena: Istrčava iz kuće besna. Predraže oćeš da ti jebem mater pijanu ja sad, šta uradi sa detetom.
tata: A jebem vas nesposobne, na tvoje je povukao.
žena: Gađa ga brenerom u glavu.Dolazi policija i vodi Predraga na trežnjenje.