Prijava
  1.    

    Poslao me tata

    Inače jedna od dve najveće svrhe deteta (pored odlaska u prodavnicu) jeste i da ide kod komšije po stvari koje naprasno zatrebaju. Nekad zafali bušilica, ponekad gedora ključ, a katkad kolica ili grablje. Dete ni krivo ni dužno mora unapred naučiti uvodni monolog koji treba u jednom dahu da izdeklamuje pred nervoznim komšijom i donese traženi predmet kući što pre.

    tata: Jesi doneo cvikcangle od komšije Pere?
    dete: Jesam, evo.
    tata: Pa to su vangle, cvikcangle sam rekao a ne vangle! Šta si mu ti rekao tamo?
    dete: Rekao sam ovako: “Čika Pero, tata me poslao po cangledangle, da mu date a on vraća sutra čim obavi posao.”
    tata: Ček bre, šta je ovo u vangli, ulošci?? Kod kog Pere si ti bio jebote miš?
    dete: Bio sam kod čika Pere što mu kuća iza Jovine letine.
    tata: Mi sa njim ne govorimo...
    dete: Rekao je čika Pera da ti dam te uloške, kaže da ti verovatno trebaju jer si ispao žena u vezi neke njive. A tata šta su to ulošci, i zašta se koriste?
    tata: Koriste se sine da ti jebem mater. Ne možeš jedna klešta da doneseš jebem te nesposobnog, ko da nisi moj!
    dete: Otrčava u kuću plačući.
    žena: Istrčava iz kuće besna. Predraže oćeš da ti jebem mater pijanu ja sad, šta uradi sa detetom.
    tata: A jebem vas nesposobne, na tvoje je povukao.
    žena: Gađa ga brenerom u glavu.

    Dolazi policija i vodi Predraga na trežnjenje.