Kaže se za fudbalera koji čitav svoj igrački (a bogami i životni) vek provede u jednom istom, obično svom matičnom klubu. Dotični ne pokazuje nikakvu želju da napusti klub ili da završi karijeru, a uprava nema muda da ga prosto najuri jer je, takav kakav je, obično miljenik navijača. Čovek jednostavno igra dok ga služi i poslednja kost u telu, a njegov učinak vremenom postaje takav da više vredi prepariran nego živ i (polu) zdrav.
Pomenimo samo Totija u Romi, mada primera ima još.