Prijava
  1.    

    Posteljina, ljubavna mašina

    Po mišljenju tinejdžera s patrljkom od prve brade i vozačkom dozvolom na kojoj se još suši mastilo, sav potreban inventar (pored prekaljenog donžuanskog modžoa) za privođenje riba na prvomajskom kampovanju.
    Iza kulisa, posteljina predstavlja raspalu vreću za spavanje sa radnih akcija, editovanu na veličinu šatora ćaletovim gabaritom, a ljubavna mašina nasleđenu kragujevačku Zajku sa kormilom umesto volana i potrošnjom ruskog tenka, koju pomenutim imenom zovu samo on i njegov ortak-nesuđeni apstinent, ubeđeni da će, kad su se napokon dokopali svojih kolica ekstaze u njima udariti dovoljno recki da stignu na naslovnu stranu udžbenika „Duborez za početnike“.

    - Ćao, momci, šta se radi?
    - Vidi njih …Šta je, pokupili taj krš kad je matora zaspala, a?
    - Alo, ne zovi je tako…To je moja bebica Dženet…Čuj kako prede (potmulo rondanje ispod trule haube)…
    - Važi, važi….Nego, šta radite večeras? Jeste li za neki…Monopol, ako me razumete….
    - Kako to misliš?
    - Ma, skupljamo se kod Žarka da igramo monopol…
    - Ne večeras, momci. Dženet i mi moramo u nabavku…Vidite, sutra je prvi maj, a neki od nas će da osete zov divljine...Da probude predatora u sebi…I recimo samo da Dženet neće biti jedina bebica na žurci.
    - Ma da, vas dvojica, svaki dan…U šta se to tako uzdate, majke vam? Pervol blek medžik?
    - Ma, brate, posteljina za hladne noći, moja ljubavna mašina kod logorske vatrice i to je to…Ostaje nam samo da čekamo da priroda uradi svoje…
    - Hahaha…’Oće, uradiće, evo je…Možda vas skemba neki medved ili murija zbog loženja u šumi…
    - Nemate vi pojma…Dženet, hoćemo li? (odlaze, dok poluviseći auspuh varniči preko ležećeg)
    - Je li brate….Šta bi ovo?
    - Ma pusti debile, ima da odu tamo i da zaspe posle pola sata…Neće ti žensko videti ni na kalendaru…