Predrasuda o inspektoru

Sudeći po pričama okolne raje - svaki inspektor je isti.

Uvijek nosi mantil.

Ustaje kad mu se ćefne, često i ne liježe.
Žene nema, rastavljen je, djeca su vjerovatno sa majkom u Austriji.
Ima psa, buldoga koji obožava picu i pivo.

Ne vadi cigaru iz usta.Konzumira Vajsroj. Puši sa nekom mukom, uvlači u sebe dim kao da mu je posljednji. Puši čak i dok doručkuje. A doručkuje jaja na oko, eventualno kajganu.

Po stanu su mu razbacane stvari i garderoba koja je posljednji put oprana i opeglana još dok mu je žena bila tu - davno. Po stanu hoda u uflekanoj potkošulji i tregerima.

Opasač je uvijek na njemu. Pištolj ispod miške, kolutaš sa burencetom od 6 metaka.

Na ruci mu tetovaža iz vojske. Eventualno ciganka. Koje se rado sjeća.

Na posao ide kada i ustaje - po potrebi. A i kada ode na posao iživljava se nad jadnim prašinarima i pripravnicima. Šefa ne jebe ni pod razno jer zna da mu ne mogu oteti značku. Previše je on muda ostavio za ovu državu da se tako postupa sa njim.

Poslije posla ide u kafanu. Sjedi sam za šankom, pije ljuto sa kockom leda. Ne plaća. Niko mu ne prigovara zbog toga.

Na duši nosi dva opasna lika. Ni oni mu ništa ne mogu. Plaše ga se.

Kada mu dosadi šank - ode do kurve. Ni njoj ne plaća.

Kasnije se vrati kući i skupa sa psom gleda prljavog inspektora Harija udobno zavaljen u senfom isflekanu fotelju.