Prijava
  1.    

    Quo vadis?

    Tako reče jedan poljak.Kuda idemo? Još jedno pivo, don? Jesam li ti pričao? Jesam li, don? Kako trku ne pobedjuju najbrži, ni najjači, kako trku ne završavaju ni najsrećniji, ni najizdržljiviji , ni oni koji umeju - ni oni koji ne umeju?

    Jesi li osetio kad nečujni vihor nedaća pokuca na vrata i ukrade poslednje nade u koje si založio čast? Je l zabranjen plod sladji netaknut il kad ga ugrizeš? Jesi li osetio kako je dovoljan da jedan sapleten jezik toliko toga otkrije, ali srce pretvora u neprobojnu, ledenu komoru? Jesi kada osetio bes koji te mami da uradiš stvari koje nisi želeo, kad inat postane oružje koje te tera na uspeh, a istovremeno izgara dušu. I posleko toliko godina staneš pred ogledalo i zapitaš se, ko sam ja, jesam li onaj stari koga su ljudi voleli?

    -Moguće pepito. Samo, bio sam ovde i onde, tu i tamo, video sam sve i svašta, video sam sveta. Radio sam sve moguće, ti si nakon mog povratka i dalje na onoj staroj klupi našeg poslednjeg rastanka... Još jedno pivo?

    I opet si ovde, don? Šta si video? Koliko si naučio, don? Je l ima nešto novo pod kapom nebeskom? Je l reka teče u more, i vraća se na svoj početak? Sve je zamorno, oko se do sita nagledalo.

    Nerazuman strah obuzima ljudsko srce, i tu i tamo... Pitaju me čega se plašim? Čega, ne znam don, svega... Strah me je da ću se izblamirati, strah da neću znati, strah od istih ljudi, strah od neuspeha, strah da ću ostariti, strah da ništa u životu neću stići. Je l uhvatiš sebe da lažeš za godine? Ja jesam, don. Bi li šta ispravio? Ništa, ne kajem se. Ali zastanem, zastanem kad me to pitaju. Je l to inat? -Ne znam.

    Da dospem pepito?

    Jelt udari čežnja za onim snopom sunca, za vlažnim usnama, za napadnim smehom, za dodirom i letom koje se ne može vratiti? Za onim peskom za nim lepim kišnim ili snežnim danom? Je l te strah vremena koje prolazi i koje nstaje ko izmaglica? Amam sve što sam oduvek želeo a praznina u duši bezdan tatarski ne? Sve sam imo i sve sam izgubio. naš kad sam se najbolje osećo?

    -Kada pepito, kada? Sipam pepito, a? Polako sa pićem.

    Pr toga toga. Kad nizašta od toga nisam znao. Živti u neznanju je blagoslov. Majka mi je umrla pr par godina. slego sam rmaenima, rkli su mi tao treba biti... tako život. Jedna gnercija dode, proje sledeća nastavlja. sam t rko d je sve zmrono?

    -Jesi pepito.

    Drago mi je... str priča. Malo se zapik vodiš me stari druže?
    -Aj, drži me oko vrata. Gde ćeš večeras da spavaš pepito?

    Nije bitno, gde vihor odnese, malo ovde malo onde. Na kraju svi ćemo umreti, zar ne, don?