
Способност да се сам и без ичије помоћи крећеш од тачке А до тачке Б кад си јанпи к'о чеп. Наравно, не четвороношке.
Način organizovanja privrede (i društva) u SFRJ 1974-1990.god. Politički eksperiment u cilju stvaranja privida demokratizacije društva. Ogleda se u davanju fabrika kao društvene svojina (Svačije-ničije) na upravljanje radnicima (ogromna moć bez ikakve odgovornosti), a sve pod budnim okom partije.
Vrlo brzo je dalo katastrofalno loše rezultate, zbog lošeg upravljanja i favorizovanja plata i povlastica radnika zanemarujući potrebe tržišta, ulaganja, stvarne rezultate, ali i zbog neodgovornosti samih radnika.
Iz tog doba pamtimo: Radničke savete, 13-te, 14-te plate, regrese, viškove, tople obroke, polutke, zimska odmarališta, letnja odmarališta...
Ali i,
čuvenu frazu:
"Ne mogu oni mene toliko malo da plate koliko ja malo mogu da radim!",
i ogroman spoljni dug države.
Dobro je bilo dok su krali samo direktori i la campanela. Kad su počeli da kradu i radnici, došle su godine koje su pojeli skakavci.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.