Prijava
  1.    

    Tabut

    Tabut je turcizam koji predstavlja ime za sanduk ili nosila. U svakodnevnom govoru koristi se za imenovanje neke uzane, tesne, ,mračne sobe. Ako čovek bude dugo u njoj, provodeći vreme na razne načine i on postaje isti. Bezvoljan, razočaran, deprimiran. Tako da ovaj termin može da predstavi i čoveka kao tabuta ili što bi mi rekli namćor, mizantrop.

    Soba,mrak i ti. Na prozoru je prevučen izbledeli zastor, na nekim mestima poderan i ispucalih šavova. Kroz te rupe, koje simbolišu prolaznost i neumitnost vremena, probijaju se stidljivi zraci sunca koje zalazi.

    Zagasite tačke koje ono stvara na podu su tvoje spone, bežiš od njih, bežiš od svetlosti. Isprućen si na podu, raširenih ruku i nogu. Prikovanog pogleda za nemi plafon. Oko tebe je tišina i muk. Na mrtvim predmetima je počela već da se hvata bela, prozirna skrama.

    Odavno si obrazovao obojnicu, iskovanu u cilju zaštite od ljudi i njihovog sveta. Šta god da se tamo dešava to nije tvoje. Tu si samo prolazna, drvena marioneta i ništa više. Ali ovde, ovde si ti gospodar i ovo je svet koji si ti kreirao, po svojim uverenjima, ma kakav god da je.

    Zagušljiv vazduh, miris neoprane, znojave postelje, prljavi sudovi, šmek mastila na tvojim dlanovima, ti ispunjava pluća.

    Odjednom ulazi ćale, srdit i besan. Razočaran u tebe, tvoj i svoj život. Mrzi te ovakvog bezvrednog. Mrzi te, jer mora svaki dan da trpi nekog ljaksea i da lomi kičmu za tebe i bolji život, koji ti olako odbacuješ.

    Kroz zube, požutele i ispucale od duvana i jeftinog pića, te pita:" Šta se dešava sa tobom? Izađi već jednom iz tog tabuta. Šta čekaš? "
    Ustaješ, naslanjaš se na laktove, ižuljane od ležanja i mirno mu odgovaraš: " Čekam Godoa".

    Moj tabut je moj dosluk.