Prijava
  1.    

    Tehnike utvrđivanja da li je jagnjetina pečena

    Niko ne zna koliko ih u stvari ima. Jedan je brojao do 100 pa se zabrojao. Ukoliko bi se prikupile u udžbenik, bio bi veličine tri toma "Kapitala" spojenih u jedan. Zajedničko za sve tehnike je da su - pogrešne. Njihovi rezultati nisu otišli dalje od odokativne metode i sistema zvanog - ofrlje.

    Radoje je dobio sina i kao što je red, pozvao prijatelje da okrenu jedno malo, slatko i nadasve ukusno jagnje. Pečenje je uz mnogobrojna prskanja pivom dobilo divnu žućkastu boju. Kreće vijećanje:

    Radoje: :prislanja prst na golu kost: Ja bih ovo skinuo! Evo, kost je hladna!
    Stanoje: :rukom mrda plećku naprijed-nazad: Skinuti obavezno! Jeste čuli kako puče kost?
    Dragoje: Aman, ljudi, peče se tek sat i po! Nije to još...
    Vukoje: :prekida Dragoja: Kako nije? Vidiš da su mu se rebra ogolila. Ako se bude okretalo još samo 10 minuta, meso neće biti sočno.
    Blagoje: :zabada nož kroz jagnjeći but: Pečeno! Gledaj kako niz nož curi bistar sok. Nema crvenog nimalo!
    Vidoje: Evo, prošlo je tačno sat vremena kako su mu od toplote iskočile oči! Radoje, 'vataj za ražanj!

    EPILOG: Te večeri je društvo jelo krvavo meso. Ugasili su svjetlo u trpezariji, upalili svjetlo u hodniku i zamislili da je pečeno.