Ne, to nije onaj bradati, masni lik sa zarđalom satarom koji živi u jednoj šupi u Kaluđerici iz koje izlazi samo kada se igraju utakmice i kada treba da se piša protivničkom navijaču u levu nozdrvu. Nije taj huligan.
Ovo je sasvim druga, nova vrsta. On ne lomi glave i izloge već sportski duh igrača na terenu. Bezobarzno. Glasno i često se dere, ua i bu, zviždi i diše između poena. Još se pritom ne obuče kao za svadbu, nego obično, za grad. Sramota. Ponekad se, na zaprepašćenje svih, prodere i na sudiju. Hrani se zabezeknutim pogledima fine i uglađene snobovske publike. Jasno se izdvaja od vidi-onu-šta-je-obukla, koji-je-ovo-sport i do-jaja-snimila-me-kamera navijača, koji su verni pratioci ovog sporta.
