Prijava
  1.    

    To su bili dani

    To je neki period kojeg se sa simpatijama sećamo kada se nađemo pred nekim problemima sa kojima se susrećemo prvi put u životu pa nam sve muke pre toga izgledaju smešne u odnosu na postojeće i trenutne. Ma kakvih problema imao sada, nekad će ti i ovi dani izgledati kao "oni dani".

    (primer zbog dužine nije potrebno čitati:))

    U ranom detinjstvu:
    -Mama, Marko(brat) mi je pojeo čokoladu.(kmeeee, gušiš se u plaču)
    -(mama kroz smeh) Pa nema veze, brat ti je, a i to je obična čokolada, evo ide mama da ti kupi drugu. Nemoj plakati zbog gluposti.
    (umazan čokoladom bratić se plazi dok rukavom brišeš suze)

    U osnovnoj:
    Sutra je pismeni zadatak iz matematike a ja nisam pipnuo, uh, ubiće me moji ako dobijem keca.
    -Hehe, a sećaš se kako smo se u obdaništu plašili samo da nas ne bije ona debela(vaspitačica) sa teškom rukom i da ne bude spanać ili pilav za ručak. Ceo dan samo trčali i kikotali se.
    -Hahaha to su bili dani.

    U srednjoj:
    -Brate, imamo 1000 pismenih vežbi ove nedelje, ne znam ni odakle da počnem a nije me ni briga, onoj Tatjani iz II/4 sam poslao pismo, pisao ga 4 sata, tako iskreno i lepo nikad ništa nisam napisao, pa sam bih se primio da sam dobio tako nešto. A ona skoro da mi se i ne javlja, daj Bože da nije bacila čim su joj predali, sad me nervira jer ne znam dal je ovo neka njihova glupa igra ili jednostavno je nije briga za ono što osećam prema njoj, a ne izlazi mi iz glave, ne sećam se kad mi je bilo teže.
    - A u osnovnoj smo ih samo zadirkivali i štipkali, bilo nas je briga, visili na košu po ceo dan i igrali segu kod Nemanje, a vidi ova sranja sad.
    -Hehe koji smo zvrndovi bili, to su bili dani.

    Na fakultetu:
    -Čoveče pa gde si, šatro smo najbolji drugari a u poslednjih par nedelja te nisam ni čuo a kamo li vid'o, šta ima novo, kako si jbt?
    -Ma gde da me vidiš kad i ne izlazim, zatvorio sam se u sebe i u onaj ćumez u kome živim, e da, što me podseti, moram do kraja meseca i da se iselim iz tog špajza, gazdarica me šutnula jer dolazi njen rođak iz CG da studira, dekintirao sam i nemam kredit zato nikog i ne zovem. Ovaj ispitni rok ispušio totalno. Milena me ostavila pre 4-5 dana. Zamisli ej, posle 3 i po godine veze, svet mi se srušio, voleo bih da me nema.
    -Ma daj brate, tako sad razmišljaš, prebrodićeš ti to brzo, kladim se da se više i ne sećaš ni imena ni lica svojih simpatija iz srednje...hahah kad smo zajedno ono....
    -(prekidaš)Heh, to je bilo smešno, kako smo samo mi bili smešni, napijali se od dva piva i sve nam je bilo ravno....kakvi problemi, kakve simpatije i devojke, vratio bih se u to bezbrižno vreme. (vraćaš se trenutku)E, pričaću ti sve kad dođem sebi, odoh sad da tražim stan i ubijem se.

    Zamišljam....
    (čovek sedi u čekaonici, jako uzdišući drži glavu na raširenim mu šakama, pored njega žena, crvena i naduta od plakanja, u vazduhu samo tišina i napetost, sve to prekida i lomi zvuk vrata koja se otvaraju, oboje istovremeno podižu glavu ka doktoru očekujući da ovaj nešto kaže)
    -Biće sve u redu, dete vam je dobro.

    Nekad su ovi još teži dani i problemi jedini razlog da se setimo "onih" i iščupamo nešto dobro i pozitivno iz prošlosti koja je retko kad takva(puna lepih trenutaka i doživljaja).