Fraza kojom se i dalje pokušava opravdati ili stimilusati neko, u najmanju ruku upitno, trošenje novca, a koja svojom otrcanošću stvara kontraefekat u stilu: niti je to luksuz druže(drugarice) , niti potreba, to ti je čisto, čisto njesra.
- Te ti baš dobro stoje. Rejban.
- Nijesu loše. Koliko su?
- 80 eura. Probaj ove Tom Ford. Isto 80, a u prodaju su ti 300.
- Dobre su. Ne osjećam ih, tako su lagane.
- Karbon.
- Mada znaš, uvijek mi je žao dati tolike pare za naočare, ali mislim da ću se odlučiti za Tom Ford.
- To više nije luksuz, to je potreba.
- Je l'?
- Vjeruj mi, dovode mi đecu i kupuju Rejbanke za njih.
- Aha. Isto su mi ove male. I ne prate mi obrve.
- Probaj ove..
- Neću. Oćeš li skoro dobijati nove?
- Ne, u avgust Italija ne radi.
- Ništa onda. Da imaš neke bolje, oćah da kupim za đecu prije škole, pa za knjige ako šta ostane.
- Pa nećeš li to nijedne?
- Jok ja.