Prijava
  1.    

    Tuzna ljubavna prica na fejsbuku

    *Unapred se izvinjavam jer sam nekoliko recenica bukvalno prepisao od jednog clana Vukajlije, sa jednog od podforuma*
    Ja sam zaljubljen u jednu devojku sa Fejsbuka, ali ne znam kako da joj to saopstim. Mi smo slicnih godina, ali ona ima otvoren profil duze od mene, pa mi je nervoza ad joj pridjem. Ona uvek ima lepu profil sliku, a cesto je menja sa drugom isto lepom slikom. Meni je najdraza ona, kada se smeje, pa joj se vide beli zubi. Ja se tada postidim, jer mi se cini kao da me gleda. Sramota me je sto se ne smejem lepo kao ona i sto moji zubi nisu tako beli.
    Ona ima lep rukopis i volim da je gledam dok pise smajlice. Njeni smajlici su sladji od smajlica drugih devojaka. Njen osmeh kao da se nazire u tim zutim krugovima.Kada mi posalje nesto lepo, ja se zarumenim i cupkam nogama. Ona je jako vesela i onako smesna, ali nije fer prema meni. Nikada nece prva da se javi.
    Zato moram da se dovijam. Jednom sam cekao do kasno, vec je pao mrak, da joj cestitam rodjendan. Smislio sam romanticnu poruku i okacio joj na zid, a ona nije ni prokomentarisala. Bio sam mnogo tuzan i izbacivao sam samo tuzne statuse.
    Kada vidim da je raspolozena, sudim seda joj i prokomentarisem status i zeljno ocekujem notifikaciju od nje. Ona se nekada pravi kao da joj nije stiglo obavestenje, a ja se snuzdim jer nema odgovora. Ponekad mi i odgovori, ali uglavnom kao da mi nije mesto i njenom virtuelnom svetu. Tada mi drugi lajkovi ne znace apsolutno nista.
    Naucio sam koje pesme voli, pa sada kacim samo njih. Tako je ponekad namamim da mi nesto prokomentarise. Onda se uspanicim jer bi hteo da je sto vise zadrzi. Trudim se da joj odgovorim sto kasnije i zvucim nezainteresovano, ali mi ne uspeva. Kada mi dobro krene, umesa se neko sa strane, pa mi opet lose ide.
    Ponekad se posvadjamo i ja sam onda tuzan, izbacujem samo tuzne statuse. Tih meseci kada ne govorimo, ja se vrlo lose osecam.
    Najlepsi trenutci su mi kada mi posveti paznju pri dopisivanju. Ne ljutim se ni kada mi se krevelji. Samo strepim da se i drugima isto tako ne krevelji. Valjda se nekad iznerviram, pa joj pisem nebuloze. Nebuloze su upravo ono sto i dobijam sa druge strane posle toga.
    Bojim se da izgovorim njeno ime, jer se tako zovu samo najdrazesnija bica. Volim sve pesme o njoj, jer su pesme o Marijama oduvek lepe. Nadam se da ce razumeti moju ljubav i udeliti mi poneki lajk. Ja nju zapravo toliko volim da mi profil bez nje nista ne znaci. Ona je fejsbuku mozda samo jedan profil, ali je meni ceo fejsbuk. Zato joj posvecujem ovo i nadam se da nece reci da sam bezveznjak.
    Do diskonektovanja s ljubavlju tvoj ...

    Bazirano prema istinitim dogadjajima. Svaka slicnost je namerna.