
Alkoholno piće upakovano u malu bocu, sumnjivog ukusa i kvaliteta, ali i niske cene. Uglavnom ga konzumirajupiju alkosi koji nemaju para da kupe nešto skuplje, npr flašu loze od litar, pa se zadovoljavaju time. Takodje, zgodno za alkose je to što je boca mala pa je mogu lako nositi u džepu od jakne, torbi...da im se nadje pri ruci kad god im zatreba...
-Prosjak na ulici: Sine, daj neki dinar, treba mi za hleb, boga ti!
-Slučajni prolaznik: Evo ja ću da ti kupim hleb(reče lik i udje u pekaru i kupi hleb). Evo ti hleb, prijatno deda...
-More marš bre u pičku materinu šta mi to daješ nisam ti tražio hleb nego pare (reče prosjak i pogodi lika onim hlebom) !!!
-Slučajni prolaznik, zbunjen, produžava dalje svojim putem...
(dogadjaj je istinit, ovo se stvarno desilo mom ortaku na zelenom vencu pre par meseci)
Neki ljudi cekaju po tridesetak godina na njega , a neki pametni, odu u prodavnicu i kupe ga za 80 dinara.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.