
Ući negde nepozvan. Banuti.
- Juče upali na neki fensi osamnaesti. Tigritze i machkice, jedva lične karte da imaju.
- I? Jeste vodili cirkus sa njima?
- Ma jok, bio absint za džabe pa smo se opili sa ćaletom od slavljenice. Bole nas kurci.
-----
- Šta radiš ti tu?
- Up'o.
- Ajde sad lepo izađi, vidiš da imam mecu.
Uz nezanemarljivo prisustvo dike i ponosa zauzeti svoje mesto pod suncem. Mesto, za koje si sve oko sebe ubedio da baš tebi pripada, iako si tokom čitavog procesa nekoliko puta rodio mečku da bi bio tu gde jesi. Biti na svom krovu sveta, iako sam izraz pre sugeriše boravak u rupi.
- Upao sam na budžet, pa sad možete svi da mi pljunete pod prozor!
--------------------------------------------------
- Šo se Mare nako promangupirao?
- Ma upao čovek u neko opasno društvo, pa se pauniše. Neće dugo.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.