Ko što su se Japanci jadni zadesili u vatrenom pojasu Pacifika, tako smo se i mi Srbi zadesili(ili bolje rečeno stvorili) u vatrenom pojasu oko nove godine. Sve kreće od Mitrovdana, preko Aranđela i Svetog Nikole do nove godine ( negde obično uskoči ortakov rođendan), pa onda Božić, pa takozvana Srpska nova godina i na kraju Vaslije Ostroški. Ko se odavde izvuče čitav, taj ko da na veseljima i nije bio. Vlaške igranke, robot kola, helikopteri piva, čitave prerije srpskih bizona( čitaj svinja) istrebljene i dovedene na ivicu opstanka i naravno ispijanje čuvene deda Stoletove rakije. A domaćini kao šerpasi na Himalajima kasnije sprovode pijane goste kući. Dosta se u narodu priča o ovom vatrenom pojasu, a kako i ne bi, kad opiči Aranđelovdan od 10 rihtera retko ko ostaje ravnodušan.
- Brate kad će kraj ovog polugođa, dete mu jebem, pusta ostala i škola i sve.
- Polako prijatelju, još malo pa stiže vatreni pojas Nove godine. Sve će to narod pozlatiti.
