Prijava
  1.    

    Vazda ima potpitanje

    Temeljan. Promišljen. Ništa ne prepušta slučaju. A možda mu je i pomalo dosadno pa zajebava.

    - Alo, tata, dolazim danas popodne. 'Oćete li bit' doma?
    - 'Oćemo sine, đe bi bili. Dobrodošao.
    - A spremi mi par boca vina da ponesem, može?
    - Naravno da može. Staro ili novo?
    - Koje ti je lakše. Koje je bolje?
    - Oba si vrhunska na svoj način. Staro znaš, pio si ga. Novo je strašno ali ima crtu slasti, još uvijek.
    - Znam, još nije mrazilo. Ma daj staro. Daj mi i jednu bocu novog, čisto da ga probam.
    - A koje ćeš staro?
    - Uf, tajo, opučaš me. Lanjsko?
    - Dobro je lanjsko. Ali, preklanjsko je bolje. A đe ga nosiš?
    - Ma za kuću. A možda ponesem jednu bocu prijateljima.
    - 'Oćeš ovu bocu za prijatelje da zatvorim pampurom? Ljepše je?
    - Zatvori ih sve. Ne znam 'oću li stić da sve popijem, da može da stoji.
    - Aha. Znači, tri preklanjskog i jedna novog, sa pampurima. 'Oćeš li dvije novog, ponesi tastu da i on proba?
    - 'Oću. Može.
    - Da ti spakujem u jedan ili dva paketa?
    - Tata!
    - Dobro, de. Vidimo se popodne.