Temeljan. Promišljen. Ništa ne prepušta slučaju. A možda mu je i pomalo dosadno pa zajebava.
- Alo, tata, dolazim danas popodne. 'Oćete li bit' doma?
- 'Oćemo sine, đe bi bili. Dobrodošao.
- A spremi mi par boca vina da ponesem, može?
- Naravno da može. Staro ili novo?
- Koje ti je lakše. Koje je bolje?
- Oba si vrhunska na svoj način. Staro znaš, pio si ga. Novo je strašno ali ima crtu slasti, još uvijek.
- Znam, još nije mrazilo. Ma daj staro. Daj mi i jednu bocu novog, čisto da ga probam.
- A koje ćeš staro?
- Uf, tajo, opučaš me. Lanjsko?
- Dobro je lanjsko. Ali, preklanjsko je bolje. A đe ga nosiš?
- Ma za kuću. A možda ponesem jednu bocu prijateljima.
- 'Oćeš ovu bocu za prijatelje da zatvorim pampurom? Ljepše je?
- Zatvori ih sve. Ne znam 'oću li stić da sve popijem, da može da stoji.
- Aha. Znači, tri preklanjskog i jedna novog, sa pampurima. 'Oćeš li dvije novog, ponesi tastu da i on proba?
- 'Oću. Može.
- Da ti spakujem u jedan ili dva paketa?
- Tata!
- Dobro, de. Vidimo se popodne.