Prijava
  1.    

    Vertigo

    Stanje svijesti. Ili nesvijesti. Tornado na polovini puta. Jednako udaljen od svijesti. Jednako udaljen od nesvijesti. Potjera uma za osloncem. Silazak niz stepenice bez rukohvata. Ne da ti da odeš. Ne da ti da dođeš. Duboko uznemerujući vapaj za tlom. Pod je spas. Pad je opcija. Uhvatićeš se za pod? No no.

    Jedan krug. Drugi. Treći. Depersonalizovana verzija tebe te promatra iz ugla. Gledaš svoje oči. Svojim očima. Igraju. Trepere u nepravilnom ritmu. Gumene noge koračaju. Kao po želatinu. Teške su. Zalivene betonom. 4 5 6 7 11 33 67 785 2. Logika je prežvakana. Neprimjenjiva. Konfuzija je jedina ispravna verzija. Vrti se? Vrtiš se? Vrte se? Misli. Vijuge. Noćne straže. Plašljivi nagovještaji slijetanja. Pljusak hladne vode je spas. On je tamo, na par koraka. Par koraka? Previše. Ruka se maša za izvor zvonjenja. Čaša nije zvonila. Nije ni peškir. Sumnjam da su i kapi za crvenilo u očima. Idemo dalje. Dok ne nađem telefon. Lebdi. U ritmu melodije. Sezam se otvorio. Granulo je....

    Još jedan pogled kroz prozor. Još jedan prizor u visokoj rezoluciji. Olakšanje posle zamućenog prizora sebe. Uspješno slijetanje bez vezanog pojasa. Ko se veže? Nismo psi. Svoj vertigo živimo sami. Držeći se za vazduh koji dišemo. Do nekog sledećeg. Jačeg. Vertiga.