Prijava
  1.    

    Vidimo se kod konja

    Rečenica koju su svi bezbroj puta izgovorili, misleći na omiljeno sastajalište svih Beogradjana. Fenomen je to što spomenik koji se toliko puta pominje nije spomenik konju, već njegovom jahaču. Činjenica je to (proverio sam lično, kad sam radio anketu za članak) da od deset ljudi koje sretnete kod konja, osam neće znati ko je osoba koja je na konju. Neverovatno zvuči, ali još neverovatnije je što ta ista osoba ima i ulicu nazvanu po njemu, odmah pored, kroz koju dnevno prodje hiljade ljudi. Njeno ime svi znaju.

    Sledeći put kada se nalazimo čekaću vas kod Mihaila.

  2.    

    Vidimo se kod konja

    Nešto što u većini gradova u Srbiji čujemo na kraju razgovora dvoje ljudi koji su se upravo dogovorili da izađu do grada. Osim u Nišu, gde je zbog očiglednih anatomskih nedostataka u pitanju kobila (doduše, i dalje je zovemo konj, iako na dvestotinak metara postoji još jedan koji je ne konj nego KONJINA gledajuci iz ugla anatomije).

    Taj drugi konj je poznat i pod nadimkom mudonja.

  3.    

    Vidimo se kod konja

    Tajni kod pristalica opozicije tokom 90-ih.
    -----
    Lokacija: Beogradski spomenik smešten između dva pozorišta - Narodnog i Boško Buha, pa kad se na oba otvore prozori nastupi nesnošljiva promaja zbog koje okupljeni narod viče - "Vuče!!!" /M.Gutović - Kabare/

    Moj poznanik Apostolis, tadašnji student stomatologije iz Grčke je tek par meseci bio stanovnik Beograda.
    8.marta, na Dan žena, konačno upozna jednu slatku Beograđanku i u kratkom razgovoru, pošto su žurili, dogovore se da se sutradan nađu "kod konja".
    On se sutradan pojavio na dogovorenom mestu ali nije uspeo da je prepozna!
    Pitate se zašto?

    Godina je bila 1991!!!