Karakterna osobina nekih ličnosti. Definiše se kao sposobnost dotičnih jedinki da se pojave u najgorem mogućem tajmingu, trenucima kad bismo i rođenu majku poslali u tri lijepe i zalupili joj vrata pred nosom.
Njihova uloga je naslađivanje našom trenutnom mukom, uz neizbježno lažno saosjećanje, dok nam nude pomoć pri rješavanju očigledno nerješive muke.
Prepoznaćete ih po tome što su uvijek negdje u blizini, motaju se okolo, razgledaju, no komunikacija im je na najnižem nivou, sve dok ne spaze damu u nevolji, gdje se pojavljuju momentalno i kreću u pohod ka duševnom zadovoljstvu koje im je jedino na taj način omogućeno.
1: Pa znaš, nisam znao da si me zbog toga zvala.. Mislim, otkud sad to?
2: Pa, već duže vrijeme želim da pričamo o tome, jbg, nisam zadovoljna, ova veza me više ne čini srećnom, ne znam..
1: Pa.. Ovaj.. Mislim.. Gdje sad to.. Ček.. Nisi mi ni nagovijes... Kako?
3: (izleće naš dobročinitelj) Eeeeeeeej, Marko! Pa gdje si čovječe, što si se snuždio? Đes Sanja, šta ima kod tebe? Šta radite vi? Što ste tako neraspoloženi, 'ajmo pit' šta! Ne želim da vidim svoj omiljeni par tako tužan, pa vi ćete se vjenčat'!
1: Nismo baš raspoloženi sad, pričamo o nečemu ozbiljnom..
3: Ma nema togaa! Đe idemo? 'Ajde, 'ajde, ja častim!
