Kao prvo, pita je namirnica koja se dobija tako što se tijesto razvije oklagijom, nafiluje nečim, urola i ispeče u rerni. One gluposti što Amerikanci nazivaju pitom (American Pie) nikad nisu bile pite, već neka vrsta kolača, ili ako je slano, onda je to neko slano punjeno tijesto, ali ne pita. Takođe, važno je napomenuti da "pita" napravljena od kupovnih kora nije pita nego sranje. Nema pite bez oklagije!!!
E sad kad smo razjasnili šta je pita, prelazimo na podjelu. Glavna podjela je na slatke i slane pite. Prvo ćemo se pozabaviti slatkima jer tu ima manje da se filozofira. Dakle, ako je napuniš jabukama, to ti je "Pita od jabuka", višnje strpaš, to ti je "Pita od višanja", itd, trpaj šta oćeš i u skladu s tim je nazovi, mada najčešće slatke pite su pita od jabuka i od višanja.
Što se slanih pita tiče najčuveniji je svakako burek.
Burek je pita s mesom. Burek sa sirom, krompirom i sl. ne postoji.
Takođe, izraz "burek sa mesom" je čist pleonazam. Koji crni burek s mesom?! Ako je burek, normalno da je s mesom, neće bit s artičokama!!!
Ostale važne slane pite su sirnica (pita sa sirom), krompiruša (pita sa krompirom) i zeljanica (pita sa špinatom i sirom).
Pored pomenutih, postoje i jela na granici pite. Tu spada prazna pita, koja je u suštini bezveze. Zna i ona biti ukusna, ali nije fazon pravit praznu pitu.
Tu je naravno i čuvena gibanica, ona iako se ne pravi kao prethodne pite i ne odgovara gornjoj definiciji, toliko se u narodu uvriježila kao jedna od pita, da moramo i nju uključiti.
