Prijava
  1.    

    Zemo

    Bosanski Emo.

    -Đe si zemo puška te ub`la!
    -Kamo srijeće ba!

  2.    

    Zemo

    Poreklom je iz srednje Bosne, eks-Republike Srpske Krajine ili mesta bivše Vrbaske banovine.

    Biće koje na prigradskim linijama stoji kraj šofera, u svojoj crnoj, pomalo ispucaloj kožnoj jakni.
    Dotičnu najčešće kombinuje sa svetloplavim farmerkama, neretko preširokim. Oko istih, najčešće je opasan kaiš od gujine kože.

    Od čitave rodbine, on je bio najmanje sposoban da se snađe, te se obreo u republici Srbiji, dok mu u goste redovno dolazi familija iz dijaspore: Njemačke, Švice ili Austrije. Oni iz Kanade su digli nos, te se ni razglednicom ne javljaju.

    U školu je išao po nekoliko kilometara uzbrdo, vraćao se još toliko, uzbrdo takođe, dok su mu na tragu bili opaki, krvožedni kurjaci.

    Dok je bio mlad, odrastao je na kvalitetnom rokenrolu, dok svoje srpsko porijeklo nikad nije zaboravljao, ali, kako se približavao kraj stoleća, okrenuo se istorijskim istinama kantautora kakvi su Mirko Pajčin ili Neđo sa Manjače.

    Neretko se pijan kači za brezu belu, te plače za Danijelom, a nisu mu strane ni patnje za Bojanom i Milijanom, izgorelom gorom i ognjištem kom će se jednom vratiti, najčešće pod dejstvom kvalitetne zavičajne šljive, koju mu šalje neki, još manje sposoban rođak.

    - O, pa đe s' ti zemo?
    - Evo, ja na pos'o.
    - Pa đe radiš?
    - Zaposlio me Drago, znaš ga?
    - Znam, ma naše su ti babe iz istog sela, po ženskoj liniji.
    - Ka'ćemo nazad u zav'čaj, sad će Ilindan na Šatoru?
    - Jes' lud ti? Tamo na onu planinčugu, oklen su i vuci pobjegli?