Klasicni primer danasnje ziljave ribe, iliti sponzoruse. Prodala se za skupu veceru, posle koje je uskocila u krevet nepoznate zivotinje.
Uvaljivač najgore vrste. Što je tvoje, to je i njegovo. Nije bitno da li se radi o hrani, odjeći, tvom automobilu, ženi - spreman je da se ogrebe o bilo šta.
- Neko mi je popio pivo! I neko je pušio moje cigare! Pa, dobro, ljudi, odem na 15 minuta, a vi me opustošite!
- I neko je sjedio u tvojoj stolici. Nismo mi, nego Đole Grebator. Sjede, popi pivo, zapali cigaru, naslaga pola kutije za uši i to sve dok mu nismo rekli da je tvoje. Onda se samo zagonetno osmjehnu i izađe napolje.
- Taj nema obraza ni trun! Gori je od Zlatokose!
- Vaistinu! Nego, je li tebi žena sama kod kuće?
- Nije. Jutros joj je stigla sestra da joj pomogne oko slave. Što pitaš?
- Dobro je! Ma, ništa. Onako... Konobar, još jednu turu ovde!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.