
U neka srećnija vremena glavni izvor prepirki i koškanja širom naših školskih dvorišta. Pitanje od presudnog značaja: da li je lopta prešla aut liniju ili ne? Bili smo u stanju diskopamo oči jedni drugima samo da dokažemo da lopta nije napustila teren. Neki su čak išli dotle da su uzimali istu u ruke i pokazivali pravac kojim se kretala, čime su samo pojačavali gnev protivnika. Da je kojim slučajem bilo kakvog arbitra da nam sudi, produžavao bi čas fizičkog za po 15 minuta minimum.
Ovakav vid koškanja neretko ne prestane ni nakon puberteta.
- Aut!
- Nije aut!
- :uzima loptu u ruke: Vidi, ovako se kretala! Nije prešla pola!
- Ne laži da ne pozovem tatu da te prebije!
- Moj tata je jači od tvog!
- Nije tačno, Randu, prebio sam ti tatu pre neki dan, žalio se učiteljici...
__________________________________________________________________________
- Au tebra koji aut...
- Ma nije aut šta sereš, mene baš dobro voza... Nego si ti neiskusan pa te cima!
- Ne rise, ima očajan rad! Ko nema keša za skank, puši džank!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.